Prošlo je već 50 godina od premijere Kuma, antologijskog ostvarenja Francisa Forda Coppole, no on i dalje zauzima sigurno mjesto u kanonu sedme umjetnosti. U vrijeme distribucije bio je jedan od najgledanijih filmova svih vremena, a o njegovoj popularnosti dovoljno govori činjenica da je originalni negativ filma toliko istrošen od potražnje za izradom novih kopija, da je gotovo nemoguće vjerno rekonstruirati originalni izgled filma.

Duh vremena

Coppolin film inspiriran je istoimenim romanom Marija Puza iz 1968. godine, koji je i sam prerastao u izdavački fenomen. Njegova priča o Vitu Corleoneu, patrijarhu mafijaške obitelji koji nastoji zadržati obiteljsko dostojanstvo i tradicionalne vrijednosti u svijetu u mijeni savršeno je izrazila američki pesimizam s početka 1970-ih. Bilo je to vrijeme u kojem je niz loših odluka u unutarnjoj i vanjskoj politici (Vijetnamski rat, afera Watergate, kontrakulturalni pokreti) poljuljali povjerenje Amerikanaca u svoju vladu i institucije.

U takvome kontekstu Coppolina i Puzova priča iz 1940-ih predstavljao je nostalgijom obojani uvid u nevinije vrijeme, u kojem je SAD izašao kao pobjednik iz Drugog svjetskog rata i u kojem društveno jedinstvo nije bilo načeto društvenim pokretima i političkim odlukama koje će u potpunosti transformirati njegov duhovni i mentalni krajolik. Činjenica da je od likova mafijaša napravio junake s kojima se lako podsjetiti Coppolin film čini istovremeno problematičnim ali i intrigantnim, a možda je upravo moralna ambivalentnost ono što ga već desetljećima čini privlačnim.

Mala Italija, veliki Talijani

Kum je pomogao i promijeniti percepciju talijanske manjine u američkoj popularnoj kulturi. Još od kraja 19. stoljeća, kada su siromašni talijanski seljaci doputovali u novi svijet u potrezi za novim početkom, talijanski doseljenici bili su gledani s visoka, a nerijetko su bili društveno i institucionalno šikanirani. U kinematografiji su često bili prikazivani kroz stereotipe, svedeni na karikature dobroćudnih seljaka i zloćudnih mafijaša, uvijek s teškim talijanskim naglaskom. Kum je od obitelj Corleone uzdigao na razinu sinegdohe američkog društva, svojevrsnog ogledala u čijim su se odnosima, obredima, dilemama i postupcima mnogi mogli prepoznati.

U filmološkom smislu, Kum je značajan jer je u radikalno reinterpretirao gangsterski film, prema nekim povjesničarima i najameričkiji filmski žanr nakon vesterna. Coppola je filmskim mafijašima dao psihološku, dramaturšku i moralnu kompleksnost, ali i vidljivost, žestinu i autentičnost koja im je zbog desetljeća cenzure u bavljenju temama organiziranog kriminala bila uskraćivana. Uspjeh filma pomogao je dodatno etablirati struju novog Hollywooda te oživjeti interes za organizirani kriminal na velikome platnu, otvorivši time prostor i za autore u rasponu od Michaela Scorsesea do Quentina Tarantina.

Programske cjeline

Cilj programa Kum, anatomija klasika stoga je istražiti što sve Coppolin film čini remek-djelom. Program se sastoji od šest cjelina, od kojih je svaka usmjerena na jedan tematski aspekt Coppolina filma. Prva dva tjedna bave se italoameričkom zajednicom u novome svijetu iz perspektive ponosnog etniciteta i migrantskog iskustva. U nastavku ciklusa bavit ćemo se motivom klasne i statusne trangresije u kriminalističkom filmu, zatim zamućenim odnosom zakona i reda te načinu na koji su mafijaški filmovi i talijanski likovi pomogli uspostaviti tradicionalne kodove muškosti. Na samome kraju pozabavit ćemo se novim tokovima u gangsterskom filmu nakon 1990-ih, kada je premijerno prikazan i završni dio Coppoline trilogije.

Uz sva tri nastavka Coppoline trilogije, u sklopu ciklusa bit će prikazani i filmovi koji se na različite načine mogu shvatiti njegovim pretečama ili srodnicima, odnosno filmovi koji su izravno ili posredno nastali pod utjecajem Coppolina filma. Program uključuje radove američkih autora kao što su Martin Scorsese (Ulice zla, Dobri momci), Brian De Palma (Lice s ožiljkom, Nedodirljivi), Sidney Lumet (Serpico) i Quentin Tarantino (Reservoir Dogs), ali i filmove neameričkih autora kao što su Jean Rouch (Ja, crnac), Joshua Oppenheimer (Čin smaknuća), Nicolas Winding Refn (Pusher) te Andrew Lau i Alan Mak (Pakleni poslovi), kako bismo ukazali na utjecaj Kuma i izvan nacionalnih granica.

Filmove iz programa možete pratiti tijekom siječnja i veljače u kinu Kinoteka, a više informacija potražite na web stranici kina: www.kinokinoteka.hr