Josip Botteri Dini, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, akademski je slikar i donedavni profesor na ALU u Splitu, autor fascinantnog djela, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, posebno se istakao sakralnim opusom, pripada malobrojnoj skupini najistaknutijih umjetnika današnjice.

Što je važno u nastanku likovnog djela?

-Slikarstvo je samo posrednik, pa može se kazati i jezik kojim umjetnik nudi svoje umjetničke i ljudske doživljaje povijesti, sadašnjosti i slutnju budućnosti. Posebno moram istaknuti ljudsku patnju, koju doživljavam i izražavam u mojem djelu. U teškim tragedijama jedino mi lebdi nad patnjom trpeći Krist, kao utjeha i nada. Krist nam je blizak,jer on je za nas, za naše vječno spasenje kao Bog, nedužan,iz neizmjerne ljubavi trpio i podnio muku križa, čak, kako su Rimljani govorili:l udost križa.

Gospodine Botteri, kako nastaje umjetnost?

-U tim akordima i ritmovima, bojama i zvukovima kriju se izvori umjetničkih zanosa i rađaju se novi umjetnički svjetovi. Mi ništa ne prepisujemo ili preslikavamo, ali ako osjećamo uronjenost u integralno stvorenje prirode, sa svim bićima, mi po volji Stvoritelja i po nadahnućima Duha Svetoga nastavljamo u svojim djelima ostvarivati Stvoriteljev plan, da sve uvijek bude novo. Da bi sve bilo novo u evanđeoskom smislu, potrebni su žrtvovanje, dobre namjere i čista ljubav.

U ovakvom okviru nastaje uvijek ono dobro i lijepo za čime teži svaka umjetnost, tako preskočimo kao, blago rečeno, “nepotrebne“ tolike samorazarajuće ili antiestetičke trendove koji poput pošasti haraju svjetskim pozornicama i suvremenim sredstvima komunikacija, u čežnji uništavanja svake harmonije i konstrukcije.

Koliko je važno za umjetnika izlaganje? Izlagati ili ne?

-Izlagati ili ne? Bilo je umjetnika, čak i profesora na Akademijama, koji gotovo nikada nisu izlagali. Mislim kako se mora i izlagati. Naporno je zaustaviti i onako kompliciran atelijerski rad, ali bez komunikacije s publikom, gubi se smisao našeg rada.
Drugi su danas običaji. Tiskanje obilnih kataloga, knjiga, filmovi i medijski nastupi…itd.
Nemam nikakve preporuke osim, vjerno, redovito, što je bolje moguće tražiti novo, novu i koliko je moguće dobru vlastitu sliku, potvrđujući sve prije stvoreno.

Jer slikar, kipar, grafičar, glazbenik, pisac, filozof, arhitekt, filmski režiser ili bilo koji drugi umjetnički stvaratelj rade jednako: ono što misle i vide u sebi i osjećaju, sriču i izriču u svojem umjetničkom govoru. To je govor iz dubine bića upućen suvremenom čovjeku. To je razlog i izlaganja i objavljivanja ali i samoga stvaranja.

Umjetničko djelo, kao medij-posrednik između autora i općinstva, autora i svijeta u svom vremenu, istodobno je i djelo kojim se nastavlja kontinuitet kulturne sredine i naroda u kojemu nastaje, a participira i u kulturi svijeta.

Vaš ključni savjet svakom umjetniku?

-Krenuti svojim putem za svakoga, a možda posebno za umjetnika, nalik je mornarevoj plovidbi nepredvidivom morskom pučinom, koja u sebi krije tajnovite izazove i opasnosti.
Umjetnik u svom stvaralaštvu mora u samoći, hodočasnički, tragati za svojim idejama, svojim novim djelima.

Umjetnik neprestano traži svoj zanos u kojem je tek moguće stvoriti ono novo djelo. Ne mora značiti da je ostvario ono novo jer ono doista mora biti umjetnička stvarnost, neponovljiva i autonomna, bez usporedbe s drugim umjetničkim djelima drugih autora i njegovih vlastitih.

Ovdje govorim o iskrenom umjetničkom predanju i stvaralačkom činu. Iskreni umjetnik, naoko je čudan jer svoje darove pretpostavlja svim svakodnevnim ljudskim uobičajenim navikama i svakom drugom radu.

Mene u životu nadahnjuje jedan religiozni uzdah a glasi “Od nemara za nadahnuća Tvoja, Gospodine, oslobodi nas!“.

Mogu kazati kako se osjećam odgovoran za Božje darove koje sam primio i nastojim se žrtvovati da s njima ostvarim na najbolji meni poznat način najbolja moguća likovna djela..

Ponekad me zatekne sumnja i strah o kraju stvaranja. Poznat je pojam „pjesničke smrti“. No taj osjećaj straha kratkotrajan je i nema moć da me obeshrabri i zaustavi. Vrulja iz koje naviru nove ideje jača je od svake takve napasti.

Kako vidite budući razvoj umjetnosti?

-Želim da počnemo vraćati dugove umjetničke ljepote, koje su generacijama bile uskraćene kroz više od sedamdeset godina.

Svjestan sam da sve ovo lakše reći nego opisati kako bi taj povratak ili obrat u umjetnosti trebao izgledati.

Moramo znati da razgovor o strahovitim posljedicama zastoja u razvoju umjetnosti, do kojeg je došlo iz raznih izvora moći, od sveučilišta, galerija i muzeja, specijaliziranih medija i utjecajnih pojedinaca, intelektualaca i iza svega i mračnih tajnovitih sila koje preko izabranih osoba iz svijeta kulture i različitih sredstava priopćavanja onemogućuju razvoj i stvaranje novih čudesnih tijekova umjetnosti.

Pozvani smo ostvariti novi preporod u umjetnosti.

Cvrčci neumorno cvrče u mojem dvorištu, podno Marjana. Vladimir Nazor je zauvijek opisao u Božju glazbu u svojem Podnevnom ditirambu. I tako nas obvezao poštovanju čudesa, koja nam u svako doba dozivlju u svijest Stvoritelja. Ako kome pripada svaka čast, pohvala i slava, onda je to vječnom nepokretnom pokretaču.

Što je ključno za umjetnost danas?

-Smrt umjetnosti, dobroti, ljepoti, uzvišenosti, svetosti, duhu, estetici!
To su težnje koje se nameću čovjeku danas na početku trećeg tisućljeća. Valjda će se naći neki Noa da u našem vremenu koji će sagraditi lađu spasa.
U vremenu anarhije koja davi i demokraciju, svaki red i znanja bivaju izopćeni iz svijeta umjetnosti. Umjetnik je pozvan odoljeti zamamnom zovu sirena medija ,koji su se davno već pokorili tim “trendovima“, kao i većina galerija i muzeja sve do najoficijelnijih ustanova političke moći u kojima se odlučuje o potporama stvaralaštvu u umjetnosti.

Miroslav Pelikan