Josipa Lisac spušta zastor na obljetničku sezonu zagrebačkog kluba Sax nastupom u četvrtak 25. travnja 2024.
Klub u Palmotićevoj ove je godine proslavio velikih 25 godina rada, a Josipa zaokružuje ciklus s ovim intimnim koncertom.
Na kraju sezone u kojoj je klub vidio spektakularne nastupe imena kao što su Zabranjeno pušenje, Rambo Amadeus, Letu štuke te sada već legendarne rezidencije od sedam dana Buč Kesidija i pet dana Pipsa, Josipa Lisac održat će ekskluzivan i izrazito limitirani nastup za koji će se u prodaji naći samo 180 ulaznica.
Na jednu večer, 25. travnja, Sax će tako biti pretvoren u mali intimni jazz klub, a Josipa će sa svojim bendom odsvirati koncert u za nju najmanjem kapacitetu u Zagrebu u posljednjih 20-ak godina.
Ulaznice za ovaj limitirani intimni koncert u prodaju idu u petak, 5. travnja, u 9:00 sati, a bit će dostupne u sustavu Eventim. U prodaji će se naći samo 40 sjedećih mjesta po cijeni od 57 eura i 140 ulaznica za sektor stajanje po 42 eura.
Povodom 40 godina suradnje Muzičke akademije i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, tradicionalni koncert Simfonijskoga orkestra Muzičke akademije u Zagrebu u sklopu ciklusa Lisinski subotom, ovaj put pod imenom Divertimento – glazba radosti! održat će se 20. travnja u 19.30 u KD Lisinski pod ravnanjem renomiranog izraleskog dirigenta Eitana Globersona. Iduća izvedba uslijedit će 22. travnja u KD Blagoje Bersa.
Suprotno od prethodnog projekta i teme Glazbe sjećanja, ovaj puta je fokus koncerta na proslavu glazbe kao iskonske radosti stvaranja, a posvećen je djelima židovskih skladatelja, bilo da su porijeklom Hrvati, Izraelci ili Amerikanci. Sva djela pripadaju 20. stoljeću – od autora Georgea Gershwina, Leonarda Bernsteina te Brune Bjelinskoga uz važnu iznimku suvremenog izraelskog skladatelja Yinama Leefa (čije djelo je nastalo u ovom stoljeću). Odabrani program upoznaje izvođače i publiku s djelima prožetim optimizmom i zaigranošću tonovima spomenutih skladatelja. Tim ‘projektom radosti’ ravnat će poznati dirigent, profesor jeruzalemske Akademije za glazbu i ples Eitan Globerson.
Želja nam je graditi mostove suradnje s drugim europskim i neeuropskim glazbenim obrazovnim institucijama, pa je odraz te želje poziv profesoru jeruzalemskog glazbenog sveučilišta Eitanu Globersonu da pripremi i vodi izvedbu ovog programa, kao i da se u njega uvrsti djelo Leefa, drugog profesora s istog sveučilišta. Na ovaj način Muzička akademija postupno stječe vidljivost i u međunarodnom kontekstu vodećih glazbenih sveučilišta, u koje svakako spada i ono jeruzalemsko, ističu s Muzičke akademije.
Povodom 40 godina sudjelovanja Muzičke akademije u ciklusu Lisinski subotom u pripremi je prigodna izložba naslovljena MUZA subotom, koja će od 20. travnja do 1. lipnja biti postavljena u prostorima Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Izložbu su pripremile muzikologinje Ana Čizmić Grbić i Ivana Klajzner te studentice muzikologije Lora Breški i Magda Galić.
Koncertom 20. travnja ravnat će dirigent Eitan Globerson, dok će za glasovirom nastupati Vitomir Janez Zagode, glasovir. Koncertom 22. travnja na Muzičkoj akademiji ravnat će studenti dirigiranja Nika Kožar, Pavao Mašić, Borjan Oliver, Martin Pleše i Ivan Šćepanović.
Neizostavno novinarsko pitanje „Koji bi film izdvojili“ za selektore i umjetničkog direktora ZagrebDoxa, Nenada Puhovskog, ove će godine biti posebno teško. Spoj broja filmova i njihove kvalitete onemogućava brz i jednostavan odgovor, čak i kad bi ga se smjelo posve iskreno dati. Proces odabira filmova za festival uvijek se provlači kroz nekoliko faza rada, na tom iscrpljujućem putu iz ovih ili onih razloga otpadnu neki naslovi, neki se sami povuku, a o nekima se nema niti prilika pregovarati. Finalna selekcija je uvijek kompromis u kojem se često najviše razbija glava oko onoga što je propušteno. S obzirom na svu silu filmskih nagrada, ali i svjetskih premijera u natjecateljskim programima ZagrebDoxa čini se kako su organizatori imali prilično lagodnu godinu.
Vjerojatno najatraktivniji je naslov Četiri kćeri Kaouther Ben Hanije koji je nakon pobjede na posljednjem Cannesu pohodio more festivala i pri tom osvojio brojne nagrade. Ne treba to čuditi jer je uistinu riječ o jedinstvenom filmskom i postupku i iskustvu intimnog putovanja prepunog nade, pobune, međugeneracijske komunikacije i osjećaja sestrinstva koje dovodi u pitanje same temelje naših društava. Puno toga je pod znak pitanja doveo i film Šifra 1489 Shoghakat Vardanyan. Redateljica je dvije godine dokumentirala sebe i svoje roditelje dok su iščekivali vijesti od sudbini njezina mlađeg brata, mladog glazbenika koji je nestao na prvoj crti brutalnog rata u Gorskom Karabahu. Film je na najprestižnijem dokumentarnom festivalu, amsterdamskoj IDFA-i proglašen najboljim i od strane stručnog žirija i od strane žirija kritike.
Svojim jedinstvenim vizualnim stilom Peter Mettler nas vodi na meditativno putovanje u formi audiovizualnog dnevnika, od Appenzellskih Alpa do karantene u Torontu, velikodušno i skladno propitujući univerzalnu ljudsku sudbinu u svom dvosatnom dragulju Tamo gdje raste trava. Vizualna atraktivnost se lako nalazi i u filmu Sirena Eilifa Bremera Landsenda o mladoj Sisilie Skagen. Ona će uskoro postati nova kapetanica ribarskog broda koji je naslijedila od svog oca, morskog vuka Bjørna, čije oči zure u nju s tetovaže na podlaktici. Rezultat je kompaktna, empatična četrnaestominutna minijatura koja slavi i prikazuje tradicionalnu djelatnost kroz prizmu dvije reprezentativne, osebujne osobe. Još jedan norveški film nas vraća u okrilje prirode: Drugačija divljina Silje Evensmo Jacobsen. Na maloj farmi u norveškoj šumi Payneovi žive izoliranim životom u želji da budu divlji i slobodni. Maria, Nik i njihovo četvero djece dovoljni su sami sebi. Djeca se školuju kod kuće, a svi zajedno i teže povezanoj obiteljskoj dinamici i životu u skladu s prirodom.
Monogamija starog znanca ZagrebDoxa, Ohada Milsteina, nas vodi na uzbudljivo putovanje u svijet ljubavi i intimnosti unutar ozbiljnih romantičnih veza. U braku redateljevih roditelja više nema ljubavi, a njihov odnos predstavlja odjek njegova vlastitog braka. Mati Diop pak, kao predstavnica novog vala afričke kulture i kulture afričke dijaspore u Zagreb šalje svoj film Blago Kraljevstva Dahomey s kojim je trijumfirala na nedavno završenom Berlinaleu. Film na divan način miješa stvarnost s kreativnošću, a ujedno je važan svjedok utjecaja kolonijalne prošlosti na sadašnjost. Slična iskustva zasigurno ima i redateljica Asmae El Moudir, mlada marokanska redateljica koja želi znati zašto ima samo jednu fotografiju iz djetinjstva i zašto djevojčica sa slike zapravo nije ona. Njen je film Laž nad lažima laureat prošlogodišnjeg Cannesa, ali i brojnih drugih festivala. Iznimno zanimljiv je i film Marungka Tjalatjunu (Uronjeni u crno) u kojem se koredatelj Derik Lynch, pripadnik naroda Yankunytjatjare, vraća na selo radi duhovnog iscjeljenja, pri čemu mu nadolaze sjećanja na djetinjstvo.
Daleko od kuće
Obiteljski odnosi česta su sadržajna nit kojom je isprepleten ovogodišnji ZagrebDox, a dobar primjer za to je finski dokumentarac Radovi u tijeku Markusa Toiva. Nekadašnje ideje, propusti i propasti današnji su dugovi samom sebi glavnog protagonista Markkua koji na vlastitom, višedesetljetnom gradilištu pokušava shvatiti sebe, ali i upoznati vlastitog oca. Iz Finske u Dansku! Redateljica Zara Zerny, film Tvoja jeka. Iskrenim, dubokim intervjuima prikazuje se skupina Danaca i Dankinja u dobi od 80 i više godina. Oni s dirljivom otvorenošću i iskrenošću iznose razmišljanja o izgubljenim ljubavima, koje na ovaj ili onaj način više nisu uz njih. Film je senzualan, životno afirmirajući portret generacije koja se polako oprašta.
Ratne teme redovita su dokumentarna preokupacija, pa tako redateljski dvojac Ivan Ostrochovský i Pavol Pekarčík filmom Fotofobija odlaze u ukrajinsko podzemlje koje čuva živote, a istodobno Vladimir Loginov u filmu Dječak svoju pažnju usmjerava na svjetla pozornice, odnosno na jedan govor Vladimira Putina, točnije: na dječaka koji stoji iza njega. Jedno od lica rata nudi i film Daleko od kuće još nekih autorskih Doxovih znanaca: Simona Lerenga Wilmonta i Alise Kovalenko. Oni donose priču o izdržljivoj djevojci, jakim obiteljskim vezama, prijateljstvima i utjehi koju možemo pronaći u sportu. Još jednu pločicu u mozaiku nudi film U retrovizoru. To je autentična, intimna opservacija rata koja prati više generacija ukrajinskih civila dok naglo napuštaju svoje domove i oslanjaju se na pomoć volonterskog kombija redatelja Macieka Hamele kako bi pobjegli od po život opasnog sukoba.
Velik broj filmova autorica na ovogodišnjem ZagrebDoxu je činjenica na koju se organizatori ponose, a razlog za to je značajan i odvažan debitantski dugometražni film redateljice Alan Zhang, Ova žena, majstorski se hvata u koštac s bezbrojnim izazovima s kojima se suočavaju žene u suvremenoj Kini. Olga Lucovnicova s druge strane u svom Predmetu 817 govori o tajni koja muči naselje Kyštym u Uralu još od Staljinova doba. Mještani govore o čudnim događajima koji su se odvili prije nekoliko desetljeća i koji su doveli do postupna odumiranja njihove nekoć užurbane zajednice.
I još dva filma iz međunarodne konkurencije za kraj: Od kiše do kiše i Au revoir, mopsi. Prvi, redatelja Andrewa H. Browna i Mosesa Thuranira, je nastao tijekom četiri godine i putem veličanstvenih snimki istražuje djetinjstvo uhvaćeno unutar tradicionalne kenijske kulture koja je postala žrtvom klimatskih promjena. Nešto sasvim drugačije, no donekle na istom djetinjem tragu je posljednji naslov koji se ovdje prikazuje, Au revoir, mopsi. Redatelj Brett Allen Smith snima svog novorođenog sina i psa koji glume njega i njegove kućne ljubimce iz djetinjstva. Pritom se suočava s vlastitim lažnim sjećanjima uz pomoć kolaža filmskih i digitalnih snimaka te isječaka iz videoigara.
Čini se kako je međunarodna konkurencija ovogodišnjeg ZagrebDoxa gotovo nenadmašna stoga je jedno sasvim sigurno: ocjenjivački sud neće imati lagan posao. Ali niti sami gledatelji! Odabrati vlastite favorite gotovo je nemoguć zadatak!
Riječki rock sastav Let 3 kandidat je za nagradu Komunikator godine. Žiri Grand PRixa Hrvatske udruge za odnose s javnošću ističe da taj bend koji je na sceni već 37 godina, pozornost publike privlači originalnim izričajem balansirajući između humora i bizarnosti.
„Zahvaljujući provokativnom tekstu i scenskom nastupu Let 3 je s pjesmom ‘Mama ŠČ!’ prošle godine premoćno osvojio simpatije publike na Dori. Prepoznavanje relevantne teme nagradila je i europska publika pa je hrvatski izvođač prvi put nakon šest godina ušao u finale Eurosonga. Let 3 desetljećima gradi svoju prepoznatljivu komunikaciju i brend, publika zna što očekivati od njih, a kroz prošlogodišnji su iskorak vratili pažnju hrvatske javnosti za Doru i Eurosong što se ogleda i u interesu za ovogodišnjeg izvođača i njegovu pjesmu. Kritikom ratnih zbivanja te progovaranjem o ratnim bizarnostima Letovci su još jednom pokazali da na sebi svojstven način znaju prepoznati goruću temu i obraditi je zadržavajući prepoznatljiv stil. Kritika društva kroz koketiranje s kontroverznim istupima prepoznatljivo je obilježje ove skupine koja još jednom nikoga nije ostavila ravnodušnim“, kazao je Alan Bahorić, savjetnik za stratešku komunikaciju Hrvatske gospodarske komore i predsjednik žirija 17. Grand PRixa HUOJ-a.
Na pitanje članovima Leta 3 kako su se se osjećali kad su doznali da su kandidati za nagradu Komunikator godine, Damir Martinović Mrle je odgovorio u svojem prepoznatljivom stilu: „Bili smo sretni, koliko sretan možeš biti kad ti svako malo netko kljucne jaja.”
Komunikaciju benda ocjenjuje kao kvalitetnu, a o tome što je najvažnije za javnu komunikaciju, kaže: „Ugledajte se na Milanovića i Plenkovića. Oni svako jutro opale šljagu jedan drugome preko novina i svijet na čas postane bolje mjesto. Svi bi mogli učiti od njih!“
Komunikator godine jedna je od posebnih nagrada Grand PRixa HUOJ-a. Ona se dodjeljuje osobi ili skupini koja se, iako joj komunikacija nije struka, u prethodnoj godini istaknula njezinom izvrsnošću.
Ove su godine četiri kandidata za nagradu Komunikator godine.
Nagrada za Komunikatora godine bit će dodijeljena na svečanosti Grand PRixa u ponedjeljak 22. travnja 2024. godine u Ludoj kući u Zagrebu.
Tko će ove godine ponijeti titulu šampiona među najboljim zaštićenim hrvatskim pršutima doznat će se 19. travnja u zagrebačkom hotelu International na desetim Danima hrvatskog pršuta. Ova najukusnija manifestacija koja svake godine seli u drugi grad promovira četiri certificirana i na razini Europske unije zaštićena proizvoda, među kojima su i dalmatinski i drniški pršut, jedini na Sredozemlju koji se još suše na dimu, rekao je izvršni direktor Klastera hrvatskog pršuta Ante Madir, predstavljajući program jubilarne manifestacije u Business Clubu 5 u Zagrebu.
„Desetu godišnjicu proslavit ćemo u glavnom gradu i ovo je drugi put da se naša manifestacija održava u Zagrebu. Prvog dana na događanju se uz stručnu javnost i predstavnike institucija, okupe naši članovi, njih više od dvadeset koji proizvode isključivo zaštićene pršute – krčki, istarski, drniški i dalmatinski. Oni su svoje uzorke već poslali na ocjenjivanje, nagrade će im se podijeliti na Danima hrvatskog pršuta, a uvijek najveće zanimanje pobudi šampionski pršut. Svi nagrađeni pršuti promovirat će se i predstaviti na Europskom trgu drugog dana manifestacije, 20. travnja, kada će građani od osam do 15 sati, moći degustirati i kupiti premium proizvode po promotivnim cijenama“, izjavio je Madir.
Od prve manifestacije organizirane u Splitu prije deset godina, Klasteru hrvatskog pršuta veliku podršku pruža Hrvatska gospodarska komora, a njezin potpredsjednik za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević, istaknuo je kako se ova institucija aktivno uključila na tri područja – u lobiranju i stručnoj pomoći proizvođačima pršuta, u povezivanju znanosti i proizvođača te u promociji proizvodnje pršuta u Hrvatskoj.
Mala zemlja, a čak četiri zaštićena pršuta
„Kao mala zemlja imamo čak četiri zaštićena pršuta na razini Europske unije, a proizvodnja pršuta dodatno pridonosi brendiranju Hrvatske kao eno gastro destinacije, što nam je iznimno važno jer smo turistička zemlja. Prema Institutu za turizam, od ukupne potrošnje turista u Hrvatskoj 25 posto otpada na hranu i piće pa tom matematikom više od 3 milijarde i 600 milijuna eura potroši se na hranu i piće i jasno je da tu pršut ima svoj prostor“, istaknuo je Kovačević i dodao kako pršut spada u tradicionalne proizvode koji su posebno trendi među modernim turistima. Oni traže otklon od masovnog turizma i autentični doživljaj, pa je i konzumacija ovakvih proizvoda najbolji način da upoznaju s načinom života, kulturom i tradicijom ljudi koji žive na ovom prostoru.
Kovačević se osvrnuo i na izazove u proizvodnji pršuta i istaknuo kako Hrvatska trenutno pokriva 52 posto potreba za svinjskim mesom. Bilježimo ogroman vanjsko trgovinski deficit od oko 300 milijuna eura, a afrička svinjska kuga s kojom smo se susreli prošle godine pokazala je da imamo i dodatni problem s neregistriranim svinjama pa bismo vrlo brzo trebali krenuti u izradu nove strategije svinjogojske proizvodnje i u izmjenu nekih propisa.
Ne zna se koji je ukusniji
Predsjednik Udruge istarskog pršuta Paolo Jelenić, osvrnuo se na klimatske promjene i istaknuo kako ozbiljni proizvođači taj problem rješavaju vrhunskom tehnologijom ne intervenirajući u tradicionalni pristup.
„Svi mi koji se time godinama bavimo, podigli smo visoko letvicu kvalitete i dostigli određenu razinu o čemu svjedoče i rezultati ocjenjivanja. Istarski pršut ima status ekskluzivnog proizvoda u hrvatskoj proizvodnji pršuta, takva nam je i zaštita jer od četiri hrvatska pršuta jedini imamo zaštitu izvornog porijekla pa jedini nabavljamo sirovinu iz Hrvatske, dok krčki, drniški i dalmatinski nose oznaku geografskog porijekla“, kaže Jelinić.
Njegova kolegica iz Istre Mikela Bušić Lisjak, rekla je kako turisti iznimno cijene kvalitetu i već su upoznati s istarskim pršutom.
„Cijene manje proizvodnje i tradiciju koju u njima nudimo. Stranci nas često pitaju od kud dolazi sirovina, kakva je i imamo li u Hrvatskoj s njom problema. Za ovakve premium proizvode nije im teško izdvojiti novac, iako je cijena zaštićenog pršuta nešto viša, no još uvijek smo ispod prosjeka koju bi trebali imati takvi proizvodi“, kaže ova poznata proizvođačica istarskog pršuta.
S njom se složio i predsjednik Udruge drniškog pršuta Drago Pletikosa, prvog zaštićenog pršuta iz Dalmacije koji je istaknuo kako je ovaj tradicionalan proizvod na najljepši način promovira drniško područje i jedan je od njegovih najjačih brendova.
Ususret Danima hrvatskog pršuta još se jednom istaknulo kako Hrvatska proizvodi 500 tisuća komada ove vrhunske delicije, a za pokrivanje potreba trebalo bi nam dvostruko više, točnije na hrvatskom tržištu nedostaje još 500 tisuća komada. No posljednjih desetak godina proizvođači su investirali više od 50 milijuna eura za nove pogone i opremu, a kvaliteta hrvatskih pršuta je neupitna što će pokazati i Dani hrvatskog pršuta.
Netom nakon što je kao zaštitno lice kampanje svog ekskluzivnog salona vjenčanica Le concept predstavila divnu egipatsku glumicu i influencericu Nesrin Sanad, Aleksandra Dojčinović ovo proljeće ide veliki korak dalje i Lei Lou sezonu za toplije dane predstavlja u rangu najvećih brendova, s licem koje je svim ljubiteljima mode diljem svijeta itekako dobro poznato.
Ovom posljednjom kampanjom, naime, još jednom zabilježenom fotoobjektivom Maje Kljaić, Lei Lou svoje poklonice vodi na Lošinj, odajući pritom počast autentičnim ljepotama Hrvatske, a zvijezda kampanje slavna je svjetska influencerica Lena Terlutter, žena kojoj je moda u krvi, budući da je iza nje više od dva desetljeća uspješnog bavljenja modelingom, s višemilijunskim brojem pratitelja na različitim društvenim mrežama. Lena je ujedno i vrlo uspješna njemačka poduzetnica, vlasnica ikoničnog “Boutique Belgiquea”, concept storea u živopisnom dijelu njenog rodnog Kölna, vrlo nalik luksuznom Lei Lou butiku u zagrebačkoj Ilici.
Ova 41-godišnja majka četvero djece u Njemačkoj drži kultni status kada su u pitanju društvene mreže, smatra se pionirkom ovog posla, a zahvaljujući istančanom i nepogrešivom osjećaju za modu, u svom portfoliju danas ima stalne suradnje s najvećima od najvećih, poput Cartiera, Chanela ili Hermesa.
S Aleksandrom Dojčinović veže je dugogodišnje prijateljstvo, koje je već nekoliko puta do sada rezultiralo divnim kolaboracijama. Terlutter često nosi i objavljuje komade najpriznatije hrvatske dizajnerice, no ova posljednja suradnja svakako je najposebnija budući da je po prvi put u cijelosti snimljena u Hrvatskoj, u očaravajućm interijeru lošinjske Captain’s Ville Rouge, s pomno odabranim Lei Lou komadima, koje je Lena sjajno uparila sa svojim omiljenim IT accessoiresom svjetskih modnih kuća i naočalama iz Aleksandrine Optice La Vie.
“Lei Lou je dizajniran za jake, neovisne žene, koje žive svoj posao, ali žive i modu cijelim svojim bićem. Mislim da je to vrlo blisko meni, a osim toga i moj stil je vrlo nalik Lei Lou estetici, što znači savršeni miks modernog i cool, uvijek s određenom dozom nježne ženstvenosti. Na snimanju sam se zaljubila u voluminoznu, bijelu košulju i korzetiranu suknju i jedva ih čekam još koji put odjenuti ovo proljeće i ljeto” – ističe Terlutter.
A zvijezde Lei Lou proljeća, uz već spomenute komade, svakako će biti i divne haljine od najfinije rastezljive svile, kod kojih se dizajnerica poigrala strukturama, dodajući im, ovisno o modelu, ili geometrijski, gotovo “hourglass” kroj, uz pomoć posebnih tehnika ukrojavanja i šivanja s naglaskom na ramenima ili pak maksimalno ženstvenu siluetu, ostvarenu savršeno inkorporiranom draperijom, prorezima i naglaskom na struku, ramenima ili otvorenim leđima. I proljetna Lei Lou odijela donose novu i puno strukturiraniju siluetu, ponajprije zahvaljujući sjajnim korzetima koji pružaju toliko mogućnosti za kombiniranje.
Upravo ta voluminoznost ukroćena korzetom glavni je trend sezone u dolasku, zna to i Lena, koja nam je iz prve ruke otkrila još neka obilježja nove mode.
“Mnoge od nadolazećih trendova već sam na neki način inkorporirala u svoj ormar. Biti će to vrlo uzbudljiva modna sezona puna kontrasta, miksanja ženstvenih i maskuliniziranih komada, pomaknute sportske elegancije, metaliziranih i detalja u obliku ruža. Moji omiljeni komadi ovog proljeća svakako će biti zlatne Miu Miu balerinke i neke sjajne, ležerne i cool haljine. Željela bih još naglasiti da je lijepo upoznavati se s novim trendovima, ali je isto tako važno uvijek birati ono u čemu se dobro osjećamo. To nastojim prenijeti i na svoju djecu, pogotovo što svi pokazuju interes za modu, vjerojatno zato što smo suprug Leonard i ja toliko strastveni oko toga i što tu strast volimo dijeliti s njima” – naglašava ova influencerica s A liste i objašnjava da je taj posao danas bitno drugačiji nego kada je ona počinjala prije više od deset godina jer je tada ona, za razliku od danas, bila među rijetkima. Počelo je kao strast prema modi i fotografiji, a pretvorilo se u ozbiljan dodatni posao.
“Moji su “followeri” starili sa mnom i nekako je lijepo biti “stariji” član ove industrije. I koliko god je sve danas drugačije, ja sam na tim platformama još uvijek u velikoj mjeri JA” – zaključuje Lena.
Nove Lei Lou i La Vie kolekcije dostupne su na web shopu branda i u zagrebačkom Lei Lou butiku.
