Početna Blog Stranica 47

Odien grupa stoji iza najveće turističke investicije u Kaštelima

Na mjestu nekadašnjeg zeničkog odmarališta u Kaštel Starom prošli mjesec otvoreno je gradilište koje simbolično označava novu fazu razvoja ne samo Kaštela, nego i šire dalmatinske obale. Investicija je vrijedna oko 50 milijuna eura, a investitor, Odien grupa, najavljuje dolazak luksuznog hotela međunarodnog brenda koji bi trebao biti dovršen do kraja 2028. Iza ove priče o novoj turističkoj infrastrukturi, stoji grupa koji posljednjih godina sve snažnije oblikuje prostor između srednje Europe i Mediterana.

Odien je osnovan pod vodstvom američkog poduzetnika Michaela Sarana 2004. u Pragu, gdje i danas ima svoje sjedište. Riječ je o investicijskoj i razvojnoj kompaniji koja djeluje u više sektora – od nekretnina i hotelijerstva do energetike i infrastrukture. S više od 700 zaposlenih i poslovanjem u Češkoj, Hrvatskoj i Turskoj, Odien se profilirao kao regionalni igrač koji ulaže vlastiti kapital. Pristup grupe temelji se na dugoročnim ulaganjima i razvoju projekata koji nadilaze kratkoročne tržišne cikluse.

Najveći projekt Avia City u Pragu

Najveći i najambiciozniji projekt realizira se upravo u Pragu. Riječ je o Avia Cityju, urbanističkoj transformaciji bivše industrijske zone. Na čak 66 hektara projekt uključuje više od sedam tisuća stanova, škola, vrtića, prometne infrastrukture te velikih zelenih površina. Avia City jasno pokazuje smjer u kojem Odien razmišlja – uz gradnju objekata kreira nove urbane cjeline.

U Hrvatskoj grupa je već etablirana kao vlasnik i investitor resorta Le Méridien Lav u Splitu, jednog od najvećih integriranih hotelskih kompleksa s pet zvjezdica u zemlji. Osim hotela s gotovo 400 soba, kompleks uključuje marinu, restorane, konferencijske prostore i wellness sadržaje, čime je postao važna točka turističke i poslovne scene.

Novi hotel u Kaštel Starom logičan je nastavak tog širenja. Planirani objekt s oko 150 soba, bazenima, wellness centrom i konferencijskim sadržajima prema najavi investitora – radit će čitave godine. Upravo je to vrlo važna strateška odluka za razvoj kaštelanskog turizma koji nije imao ovako snažnu investiciju u posljednjih četrdesetak godina. Poseban naglasak stavlja se na integraciju u lokalnu zajednicu, a taj aspekt društvene odgovornosti Odien često naglašava kao dio svoje poslovne filozofije.

Sport2Life

Kroz zakladu Sport2Life kompanija financira programe koji potiču djecu i mlade na bavljenje sportom i zdrav način života. Projekti su pokrenuti u Češkoj, a potom prošireni na Hrvatsku i Tursku, gdje uključuju sportske turnire, edukativne programe i stipendije. U Hrvatskoj Odien sudjeluje i u lokalnim inicijativama, poput podrške dječjem domu Maestral i udruzi MOST u Splitu, organizirajući donacije, događanja i programe zapošljavanja za mlade.

Takav model poslovanja, koji kombinira investicije u nekretnine s vidljivim društvenim angažmanom, sve je češći među velikim investitorima, no u slučaju Odiena on je postao dio identiteta brenda.

Gradnja hotela u Kaštelima stoga nije samo nova točka na investicijskoj karti, već i test koliko se takav pristup može uspješno uklopiti u lokalni kontekst. Kaštela će dobiti novi luksuzni hotel i svoj prvi međunarodni hotelski brend te snažan impuls za daljnji razvoj, a Odien još jednu potvrdu uspješnosti strategije širenja na Mediteranu.

Američko-hrvatski postapokaliptični spektakl Gospodar oluje 9. travnja stiže u kina!

Postapokaliptični spektakl, američko-hrvatski film Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu, nakon početka kino distribucije u SAD-u, gdje se prikazuje u čak 300 najvećih kina diljem zemlje, 9. travnja stiže u hrvatska kina. Riječ je o projektu od iznimne važnosti za vidljivost hrvatske kinematografije –  kao prva autentična koprodukcija Hollywooda i Hrvatske, nastaje pod pod vodstvom uspješnog hrvatsko-američkog poduzetnika i filmskog producenta Neba Chupina te u režiji redateljskog dvojca Domagoja Mažurana i Zorana Lisinca. Film je velikim dijelom sniman na hrvatskoj obali – Braču, Hvaru, Kornatima, Pagu, Splitu, Vodicama i Dubrovniku, čije prirodne ljepote i sirova energija oblikuju snažan i prepoznatljiv vizualni identitet filma.

Ova akcijska znanstveno fantastična avantura koja gledatelje vodi u post-apokaliptični vodeni svijet nastao je, prema riječima redatelja, iz zajedničke fascinacije mitovima – i to ne iz nostalgičnih razloga, već potrebe za kreiranjem živog (filmskog) jezika koji i dalje koristimo kako bismo mogli objasniti snagu, strah, vjeru i preživljavanje.

Prvotna ideja za film pristigla je od producenta Neba Chupina. Ovaj uspješan poduzetnik kreator je popularnog brenda Dida Boža, a iza sebe ima i niz glumačkih uloga u zapaženim holivudskim produkcijama sa zvijezdama poput Johna Travolte i Johna Malkovicha. Film je inspiriran mojim djetinjstvom i odnosom s didom u Vodicama i Šibeniku. Prvotno zamišljen kao moja osobna priča – odrastanje u Dalmaciji, veslanje,  odlazak u SAD i traženje sportske stipendije, kao imigrantska priča o dječaku koji je ostvario svoj američki san s didinim receptom džema od smokava – u suradnji s redateljima scenarij je izmijenjen: veslačke trke zamijenili smo Mad Max gliserima, a Ameriku s gradom Argosom. Otoci su ostali kao Hrvatska iz originalnog scenarija, kaže Chupin.Čak i stvoreni filmski otok nosi naziv The Fig Island – Otok smokvi, što je i svojevrstan hommage džemu od smokava koji je obilježio Chupinov život.

Stvorili smo zamišljeni naučno fantastični svijet gdje dvoje mladih traže istinu o začetku svog postojanja. Iako pun specijalnih efekata i akcijskih scena, uključuje i odnos između unuka i dide, čime smo zadržali tradiciju, navike i integritet obitelji, dodaje Neb Chupin.

Kao što je spomenuto, film je sniman na Braču, Hvaru, Kornatima, Pagu, Splitu, Vodicama i Dubrovniku. Ono što je nama bilo važno nije bila samo vizualna atraktivnost lokacija, nego njihova autentičnost. Taj osjećaj prostora koji nosi neku prošlost, teksturu, nešto što ne možeš izgraditi u studiju. Hrvatska i Srbija imaju tu specifičnu kombinaciju sirovosti i ljepote koja se jako dobro uklopila u ton filma. Na kraju dana, lokacije nisu bile samo kulisa, nego su postale aktivan dio priče, o lokacijama kaže Zoran Lisinac.

Lisinac je nagrađivani srpski-američki autor, našoj publici najpoznatiji kao koredatelj i scenarist rekordnog regionalnog igranog hita Toma. Njegov debitantski film Along the Roadside (s Michaelom Madsenom u glavnoj ulozi) prodan je u 18 zemalja, osvojio 15 međunarodnih nagrada te postao jedna od najgledanijih komedija na platformi Hulu 2015. Domagoj Mažuran je redatelj, producent rođen u Hrvatskoj, sa sjedištem u Los Angelesu, a ovo mu je debitantskog dugometražno ostvarenje.

Hrvatska ima nešto što kamera ne mora izmišljati — sirovu, autentičnu snagu pejzaža, kaže Domagoj Mažuran. Svako od tih mjesta ima drugačiju energiju — od surove tišine kamena do otvorenog mora koje djeluje beskonačno. Vizualno, ti pejzaži su već filmski. Ali ono što je meni bilo važno nije razglednica, nego osjećaj. Mediteran nosi emotivni naboj — sjećanja na djetinjstvo, prva ljeta, miris soli i vjetra. To je prostor u kojem publika instinktivno prepoznaje slobodu, dodaje.

Impozantnu glumačku postavu čine renomirane glumačke zvijezda: škotski glumac James Cosmo (Game of Thrones, Highlander, Braveheart i Wonder Woman), englesko-australska glumica Caroline Goodall (Schindler’s List, Hook, Cliffhanger i The Princess Diaries), danski glumac Marco Ilsø (Vikings, Hood), engleski glumac Billy Barratt (Bring Her Back, Invasion – AppleTV), danska glumica Sara Sofie Boussnina (serija The Bridge, Dune: Sisterhood, Knightfall, The Way of the Wind – novi film Terrenca Malicka), engleski glumac Gilles Geary (serije The Path,  The I-land, Archive 81, predstava The Stranger Things) te engleski glumac i kaskader Joey Ansah (The Bourne Ultimatum, Street Fighter: Assassin’s Fist, The Old Guard). Zapažene uloge imaju i renomirana imena regionalne filmske scene, poput Gorana Bogdana, Sergeja Trifunovića,  Ivane Dudić.

Radnja filma smještena je u doba tri vijeka nakon Velikog potopa, svijet se raspao u razbacane otoke, zauvijek izložene prijetnji ogromne, beskrajne Oluje. Jedina nada za sigurnost Otočana nalazi se u utvrđenoj gradskoj državi Argos — utočištu do kojeg se može stići samo kroz opasna iskušenja poznata kao Jahanje Oluje. Ipak, među njima tinja prkosna struja onih koji vjeruju da istinski spas ne leži unutar Argosa, već s one strane same Oluje.

Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu prati odvažno putovanje dvoje mladih buntovnika sa otoka koji prkose sudbini. Odlučni da probiju zid vječne Oluje, zakoračit će u zabranjeno i nepoznato i razotkriti istinu o porijeklu svog svijeta – tajnu koju vjekovima brižno skrivaju besmrtni gospodari Argosa, tajanstveni Osnivači.

Film je nastao uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra i Programa poticaja za snimanje u Hrvatskoj Filming in Croatia kao i Filmskog Centra Srbije. Film u domaća kina diljem Hrvatske stiže 9. travnja u distribuciji kompanije Jučer.  Trailer pronađite ovdje.

Možda ne trebaš prevelike promjene. Možda trebaš samo mali twist

Koliko puta ste si rekli da ćete od sutra krenuti drugačije? Više trenirati, bolje jesti, piti više vode, živjeti “kako treba”. I koliko puta se to svelo na još jednu stvar na listi koju niste stigli? U tom prostoru između planova i stvarnosti danas živi većina ljudi. Između sastanaka, poruka, obaveza i pokušaja da uhvatimo malo vremena za sebe.

Trčanje, znoj, granice koje se pomiču, verzija sebe koja je uvijek jača, brža, bolja. Problem je što većina ljudi ne živi tako. Većina ljudi samo pokušava imati dovoljno energije da izdrži dan pun obaveza. I upravo tu dolazi Twist ISO. Postoji ta ideja da uvijek možete više. Bolje. Jače. Ali što ako ne morate? Twist ISO se obraća ljudima koji ne žele da im netko objašnjava kako bi trebali živjeti već onima koji žele nešto što se uklapa u njihove navike. Umjesto velikih promjena, cijela ideja oko Twist ISO-a vrti se oko jedne male odluke. Ne morate  mijenjati raspored, uvoditi nova pravila, postati netko drugi. Možete samo napraviti mali “twist” u onome što pijete i odabrati piće koje vam odgovara okusom i koje vam daje ono što vam treba, bez velike filozofije. Ideja se ne zadržava samo na poruci, nego se pretvara u nešto što možeš i doživjeti.

Zamislite prostor u kojem je sve okrenuto naopačke. Na prvu izgleda zabavno, čak i zanimljivo za fotografiju. Ali već nakon nekoliko minuta postaje jasno, teško se snaći, kretanje nije prirodno, a i najjednostavnije stvari traže više truda nego inače. I tu dolazi ono “aha”. Jer ako je već i kratki boravak u takvom prostoru naporan, zašto onda od sebe očekujemo da izokrenemo cijeli život kako bismo nešto promijenili? Možda stvarno ne treba sve okretati naglavačke. Možda je dovoljan mali zaokret tamo gdje ima smisla. U svijetu u kojem svi stalno nešto popravljamo, unapređujemo i optimiziramo ideja da nešto ne moraš mijenjati zvuči skoro čudno. Ali možda baš zato ima smisla. Jer nekad nije stvar u velikim promjenama. Nego u malim odlukama koje možeš stvarno zadržati.  A ponekad je jedna od njih samo što ćeš popiti. Dan je već dovoljno zahtjevan. Osvježenje ne mora biti.  Mali twist u danu? Kreni od onog u boci.

Kako vidimo boje i zašto su važne: događanje koje spaja znanost i umjetnost

U sklopu programa Knjiga kod Kljakovića, a povodom Međunarodnog dana boja, koji se u svijetu obilježava 21. ožujka Likovni centar & Memorijalna zbirka Kljaković organiziraju predavanje i radionicu „O bojama“. Dvostruko događanje u bojama održat će se u petak 27. ožujka s početkom u 18 sati.

U ateljeu na Rokovom perivoju akademska slikarica, dizajnerica i spisateljica Diana Sokolić predstavit će svoju knjigu ‘O bojama’ u kojoj otkriva kako doživljavamo boje, koja je njihova simbolika te zašto je njihovo razumijevanje važno.

Ova knjiga svojevrsni je priručnik namijenjen svakome koga zanimaju boje. Kroz osam cjelina knjiga nas uvodi u znanstvena, umjetnička te simbolička značenja boja i njihove uloge u komunikaciji kroz povijest. Knjiga otkriva kako su o boji promišljali i pisali Aristotel, Newtona, Goethea, Kleea i mnogi drugi, te govori i o tehnološkim svojstvima boja.

Stoga će se nakon predstavljanja knjige održati praktična radionica s prof. dr. sc. Martinom Joaneli-Glogar sa zagrebačkog TTF-a, u kojoj će zainteresirani polaznici moći iskusiti svojstva boja kroz praksu, te će imati priliku upoznati se s osnovama miješanja svjetla RGB-sustavom te se i sami poigrati kombiniranjem svjetala kako bi promatrali nastanak različitih svjetlosnih refleksija, kroz lomove svjetla i nastanka spektra pomoću prizme.

Nadalje, kroz praktičan rad na svjetlosnom stolu, imati će priliku miješati boje pomoću transparentnih obojenih folija. U drugom dijelu radionice sudionici će se upoznati s osnovnim svojstvima kontrasta i harmonija boja, a na kraju slijedi likovni dio u kojem će kroz „igru“ i istraživanje stvarati vlastite vizualne obojene kompozicije.

Ulaz je slobodan, a za sudjelovanje na radionici obavezne su predbilježbe zbog ograničenog broja mjesta, na [email protected]

Bez buke i bez filtera: pjesma Josip Bačić „Spašeni“ u najintimnijem izdanju do sada

Iza prepoznatljivog, energičnog zvuka Josipa Bačića, mladog dubrovačkog glazbenika krije se i suptilnija, introspektivna strana, a upravo je ona sada došla u prvi plan kroz akustičnu verziju pjesme ‘Spašeni’. Riječ je o reinterpretaciji koja ne donosi samo drugačiji aranžman, već i potpuno novo emocionalno iskustvo.

U svijetu u kojem produkcija često diktira doživljaj pjesme, ova verzija svjesno ide u suprotnom smjeru,  ogoljuje sve suvišno i ostavlja prostor onome što je najvažnije: emociji, tekstu i interpretaciji.

„‘Spašeni’ je od samog početka bila jedna od onih pjesama koje ne traže puno da bi bile snažne. U njezinoj srži je osjećaj koji svi poznajemo, a to je trenutak kada si s nekim duboko povezan, ali te istovremeno dijeli neka nevidljiva udaljenost. Upravo tu kontradikciju sam htio dodatno naglasiti kroz akustičnu verziju“, govori Josip.

Dodaje kako mu je cilj bio maknuti sve slojeve koji mogu odvući pažnju od same poruke: „Kad makneš ritam, produkciju i sve što pjesmu nosi prema van, ostaje ono što je najranjivije, a to su glas i emocija. I baš tada pjesma počinje govoriti drugačije. Intimnije. Iskrenije. Gotovo kao razgovor koji vodiš sam sa sobom.“

Akustična verzija donosi upravo takav ugođaj, prostor u kojem svaka riječ ima težinu, a svaka pauza značenje. Klavirska pratnja Luke Demarina, dodatno naglašava atmosferu suptilnosti i topline, prateći vokal bez nametanja. Vizualni identitet projekta prati istu ideju. Videospot je snimljen u studijskom okruženju, bez narativa i dodatnih elemenata, fokusirajući se isključivo na izvedbu i trenutak. Režiju potpisuje Dominik Brlečić, dok je za kameru zaslužan Marko Hodžić.

Produkciju potpisuje Srđan Sekulović Skansi. „Htjeli smo stvoriti osjećaj kao da se gledatelj nalazi u prostoriji s nama, bez distance, bez ‘četvrtog zida’. Da ima dojam da prisustvuje nečemu stvarnom, neponovljivom. Jer upravo takva je i ova verzija pjesme“, zaključuje Josip. Ovim izdanjem Josip Bačić pokazuje hrabrost da vlastite pjesme sagleda iz nove perspektive. ‘Spašeni’ tako dobivaju drugo lice, ali možda snažnije nego ikad prije.

Od lokota do autocenzure: Zemlja zabrane otvara pitanja umjetničke slobode

Dana 8. travnja u 19 sati u Galeriji Forum (Teslina 16) i Galeriji na katu (Preradovićeva 5), u sklopu Kulturno-informativnog centra, otvara se izložba Zemlja zabrane, koja kroz dijalog povijesnih i suvremenih radova propituje političke pritiske, zabrane i mehanizme cenzure u umjetnosti – od 1930-ih do danas. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.

U središtu izložbe nalazi se djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja, čiji su članovi u međuratnom razdoblju bili izloženi zabranama zbog kritičkog prikazivanja društvene stvarnosti, siromaštva i nejednakosti. Povijesni trenutak koji označava vrhunac represije dogodio se 7. travnja 1935., kada je Krsto Hegedušić na vrata Umjetničkog paviljona stavio lokot nakon policijske zabrane VII izložbe Udruženja. Taj simbolički čin postaje polazište za promišljanje suvremenih oblika pritiska, autocenzure i institucionalne kontrole nad umjetničkim djelovanjem.

Kustosica izložbe Davorka Perić naglašava da radovi povijesnih ”zemljaša” ulaze u dijalog sa suvremenim autorima koji se bave sličnim temama – urušavanjem društvenih vrijednosti, siromaštvom, discipliniranjem javnog prostora i suptilnim oblicima zabrane. Izložba ukazuje da umjetnost koja razotkriva naličje sustava i danas izaziva otpor, jednako kao i prije devedeset godina.

Uz radove iz povijesnih zbirki i muzeja, predstavljeni su i suvremeni umjetnici čija djela tematiziraju autocenzuru, strah i društveni konformizam. Poseban naglasak stavljen je na radove koji problematiziraju šutnju kao strategiju preživljavanja u društvu nadzora, ali i na umjetničke geste koje pozivaju na hrabrost i javni otpor, autorske komentare zabrana i cenzura kroz socijalističko razdoblje, sve do aktualnog Benkovca, Zadra, Velike Gorice.

Zastupljeni će biti umjetnici i umjetnice, filmski autori i glazbenici: Neli Ružić, Gildo Bavčević, Boris Burić, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Marko Paunović, Krsto Hegedušić, Marko Ristić, Ljubomir Micić alias Dr. Rasinov, Novi Kolektivizam, Marijan Detoni, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Branka Hegedušić, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Sara Renar, Antun Mezdjić, Petar Franjić, Edo Kovačević, Obrad Gluščević, Lazar Stojanović, Marko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Bahrudin ‘Bato’ Čengić, Rajko Grlić, Vlado Kristl, Srđan Karanović.

Dio programa čine i filmske projekcije autora koji su u svojim sredinama bili proskribirani zbog kritičkog pristupa društvu. Program uključuje filmove nastale u tradiciji „crnog vala“ i eksperimentalnog filma, koji su, poput radova grupe Zemlja, odbijali prikazivati idealiziranu sliku stvarnosti.

Uz izložbu organiziran je i popratni program koji uključuje projekcije u kinu Surogat (9., 10., 27. i 30. travnja), tribinu Geografija zabrana ili godina lokota 15. travnja u dvorani KIC-a te koncert Sare Renar na dan otvorenja u 21 sat.

Izložba Zemlja zabrane kroz povijesne i suvremene primjere analizira prijelaz iz otvorenih zabrana u suptilnije oblike kontrole, upozoravajući da najopasniji oblik cenzure nije onaj nametnut izvana, nego onaj koji društvo prihvati kao normalan.