Pomoćni grobar Tadija K.
Autor:
Katarina Butković
[email protected]
– Pitate me vjerujem li i dalje u raj i pakao ili da je život samo ovaj jedan, na zemlji? Ne znam što bih vam rekao. Nekada ne vjerujem ni u Boga, ni u vraga, već u ovih svojih deset prstiju. Njima sam djeci kuću napravio, da ne budu podstanari, njima ih hranim i školujem, ima ih petoro, nije malo. Vidim svaki dan da smo samo zemlja, prije ili kasnije, vidim to prilikom ekshumacija i prekopavanja, vidim i ono što nije za pisati, ali opet se nadam da nešto postoji, neka sila, kako većina kaže. Ja sam pomoćni grobar, radim najgore poslove, ali vjerujte ne bih se mijenjao za ništa i ni sa kim. Ja nemam nikakve ovlasti, ne mogu ništa ukrasti i pronevjeriti, ja mirno spavam, kao i sve moje kolege. U mome kraju gdje živim ima puno urbanih vila i gledam ja te “velike” ljude. Nisu baš sretni, ne smiju se često, ne druže se. Možda nešto i nekoga imaju na duši. Ja se sa svojim susjedima družim uz kotlovinu, našalimo se, pojadamo se jedan drugome, popijemo pokoju i na spavanje. Zaspimo ko anđeli.
Je li težak posao pomoćnog grobara?
-Teško je. Iskopam dvije-tri rake na dan, a stimulacija po raki je tek 12 kuna. Bole leđa, ruke… Najteže je kod ekshumacija, voda preko koljena, a čizme do koljena, rukavice kratke, iako do lakta, jer protiv vode se nitko nije izborio. Kupimo kosti u crne najlon vrećice i zakopavamo ih u rupu, da bi novi lijes mogao stati. Što smo na kraju? Osim toga u Gradskim grobljima su samo 23 grobara, a ljudi umiru… Lopate se troše i kupujemo ih sami, jer dok lopata prođe kroz administrativnu proceduru mi nemamo čime raditi.
Tadiji K. najteže pada što je, otkako je postao grobar, izgubio nekoliko prijatelja. Nisu se htjeli više s njim družiti. Neki pričaju da im se gadi s njime rukovati, neki kažu da druženje s njim donosi nesreću, a neki ne žele jesti iz njegovih ruku. Glupo zar ne? Lakše je valjda jesti iz ruku kriminalaca, do jučer finih i poznatih, a sutra stanovnika Naletilićeve.
Pauza je gotova. On uzima u ruke kramp i lopatu. Koliko je sretan ili nesretan samo on zna. Ionako je rekao da nije sve za štampu.
(Puni identitet je poznat redakciji)
[poll id=”7″]
Po drugi put, otkad je od lani u Zagrebu moguće kupiti ili prodati nekretninu putem aukcije, začuo se udarac aukcijskog čekića. Ponuda se sastojala od ukupno 54 stambene i komercijalne nekretnine.
Recesija i nije vrijeme za gradnju velikih betonskih zdanja, ali se pitanje Maksimirskog stadiona mora riješiti ove godine, najavio je gradonačelnik Milan Bandić na na Aktualnom satu zagrebačke Gradske skupštine.
