Autor:
Ana Džeba (PET+)

Ljeto dolazi, odjeća koju nosimo više otkriva, nego što pokriva i ponovno se moramo hvatati u koštac s vječnim ljetnim neprijateljem ženskog roda – kilogramima.

Kako ću izgledati u badiću? Joj, stvorio se trbuščić preko zime! Uf, a ovaj celulit, pa to nema šanse da nestane do 15.7.! Prepoznajete li se možda u kojoj od ovih izjava? :-) Bez brige, niste jedine.

Da u ovim mukama ne bi bile prepuštene same sebi, brine se svake godine iznova gigant zvan dijetna industrija. Ne znam jeste li primijetili, ali osobno imam dojam kako se u ovo doba godine značajno povećava broj reklama i oglasa za razne dijetne pripravke i bućkuriše koji se prodaju pod sloganima poput “Izgubite 10 kila u 15 dana” ili uz ideju kako se mršavjeti može od kreme dok spavamo ili sjedimo na plaži.

Usprkos ovakvim naivnim obećanjima i naočigled praznim lažima, ostaje tužna činjenica da je dijetna industrija masovni biznis u svijetu. Prema nekim procjenama, dijetna industrija u SAD-u godišnje u svoju blagajnu pospremi između 40 i 100 milijardi dolara (čisto usporedbe radi, hrvatski BDP u 2009. godini iznosio je oko 56 milijardi dolara).

Što je to što dijete čini toliko moćnima i privlačnima? Matematika je zapravo vrlo jednostavna: dijete daju odgovor na pitanje kako u kratkom roku izgubiti višak kilograma. Privlačne su nam i padamo na njih zbog toga što nam nude mogućnost da se riješimo onih toliko nepoželjnih naslaga oko guze i trbuha slijedeći upute, primjerice dr.Atkinsona. Naizgled, ništa jednostavnije. I baš zbog te prividne jednostavnosti kojom bi se trebali riješiti svih naših problema, mnogi od nas i krenu s dijetama.

Osobno, nisam nikad koristila neke od tih famoznih pripravaka koji se prodaju u trgovinama ili (ako žele ispasti ozbiljniji) ljekarnama, ali sam znala često pribjeći onoj “narodnoj” – nema večere iza 6, ili nema uopće večere sljedeća tri tjedna, ili pak izbacivanje slatkog pa svaki put kad bih pomislila na slatko, pojest ću jabuku (ne znam zašto, ali brzo bih se tih jabuka tada zasitila :-)). I vjerovala sam da ću, ako stvarno budem disciplinirana, postići svoj cilj, a to je smanjiti te jastučiće koji se svake zime nemilosrdno nakupe na bokovima.

Neke od mojih prijateljica probale su puno rigoroznije oblike poput UN dijete i u tom trenutku jednostavno nisam mogla, a da se ne divim njihovoj snazi volje, ali zapravo što su imale od toga? Gotovo ništa, jer dugoročnih učinaka ni ovdje nije bilo. Tako sam i ja brzo odustala, doduše od manje drastičnih dijetiranja i to ponajprije zato što sam uvidjela da jednom kad bih s tim režimom prestala, jastučići bi se na neki čudnovat način opet stvorili. Znala sam si tada razmišljati što bi tek bilo da je u pitanju bila neka puno rigoroznija dijeta? Bi li se i onda sve to vratilo? Sada znam da bi.

Fenomen o kojem ovdje govorimo zove se, vrlo slikovito, yo-yo efekt. Pojednostavljeno rečeno, kako kile u jednom trenutku krenu dolje, tako se na kraju ipak vrate gore. Mehanizam u podlozi yo-ya zapravo je vrlo jednostavan – u periodu u kojem tijelu dajemo male količine hrane (a dijeta je u svojoj biti zapravo ograničen unos namirnica u organizam), organizam nauči s tim “živjeti” i za svakodnevne potrebe koristi sve ono malo što u sebe unosimo. No, jednom kada s dijetom prestanemo i vratimo se starim navikama, a što se gotovo redovito događa, unos hrane i namirnica naglo poraste, a metabolizam koji se zbog prethodnog režima usporio i dalje sporo radi pa sav višak koji u sebe unosimo, a ne iskoristimo za trenutne potrebe organizma, taloži se i sprema kao salo. Upravo ono salo zbog kojeg nam raste guza, trbuh ili bedra.

Dakle, dugoročno – od dijete ćete se na kraju zapravo udebljati. Neke studije su pokazale da osobe koje krenu s dijetama, nakon perioda od nekoliko godina, zapravo završe s težinom većom nego kada su tek prvi puta krenuli na dijetu.

Moje prva pomisao nakon što sam ovo naučila bilo je, ok, sad kad to sve znamo, trebalo bi samo ljude tome podučiti pa će i sami uvidjeti kako je to zapravo neučinkovito. Eh, kako li sam se samo brzo pokrila ušima po glavi. Mladenačka naivnost, što ću. Stvari nažalost ne funkcioniraju na taj način. Industrija koja zarađuje u prosjeku 50 milijardi dolara godišnje, uvijek će imati svoje poklonike.

Zašto? Zbog toga što je ljudima jednostavno puno lakše razmišljati u kratkoročnim terminima i o instant-rješenjima. Zašto bih se zamarala s nečim što će biti za godinu dana kada mi je trenutno najbitnije kako ću izgledati za dva tjedna kada odem na more?

Ljudi nisu svjesni posljedica koje dijete imaju na njihovo zdravlje, ali i njihovo samopouzdanje. Jer u ovo doba sljedeće godine svi oni koji sada mahnito trče na orbitrekovima i trakama u teretanama ili koji silovito utrljavaju anticelulitne kreme ili pak oni koji već tjednima žive na dijetnim pripravcima i upola manje kalorija dnevno, a čim ljeto prođe će se vratiti starim navikama, opet će biti podjednako nezadovoljni i nesretni s time kako izgledaju i koliko vaga pokazuje.

Rješenje? Jednostavnog “prekonoćnog” rješenja nema. Ono što se može jest promijeniti vlastite navike hranjenja. Mudra Carolyn Costin :-) je zaključila: “Ne postoji loša hrana, samo loše navike hranjenja”. I to je apsolutno istina.

Recept: hraniti se zdravo, redovito, raznoliko. I hraniti se tako cijeli život, a ne samo mjesec dana godišnje. No za to je potrebno puno vremena i još više volje i ustrajnosti. Pojmovi, koji su danas nažalost postali luksuz, jer vremena za svakodnevnu pripremu toplih, kuhanih obroka često nemamo, volje još manje, a sama prehrana je postala tek nešto sekundarno u našim životima, nešto što mora kaskati za svim ostalim našim obavezama, jer za to jednostavno nemamo vremena.

I to me žalosti. Ali na licima svih onih koji godišnje uzmu komad kolača zvanog “dijetna industrija”, a vrijednog 50 milijardi dolara, zasigurno će zasjati širok osmijeh.