Autor:
Deja Koren (PET+)

Kao djevojčicu, svako jutro prije odlaska u vrtić ili školu mama bi mi raščešljavala kosu, a ja bih neumoljivo plakala. Nerijetko bih je zamolila da prestane s tim mukotrpnim raščešljavanjem, na što bi mi uzvratila vrlo znanim argumentom “Za ljepotu treba pretrpjeti!”.

Već tada sam zaključila da ako je to cijena ljepote, onda stvarno ne želim biti lijepa. Naivna kako samo dijete može biti, tada sam vjerovala da je jutarnje raščešljavanje kose nešto najbolnije na cijelom svijetu. Oh, kako sam se samo grdno prevarila. Nekoliko godina kasnije što sa televizije i iz novina, a što iz vlastitog iskustva, naučila sam da za nešto tako relativno kao što je ljepota treba puno vremena, novaca i truda. A nerijetko su njeni efekti kraći nego što je trebalo da ih se postigne.

Izreka koju je meni moja mama vrlo rano prezentirala svoje obistinjenje pronalazi u svim dijelovima kugle zemaljske.

U plemenu Padaung ideal ljepote su takozvane “žene žirafe” koje oko vrata nose dugačak niz kolutova. Počinju ih nositi već u dobi od dvije godine, a žena je to ljepša što više ima kolutova.

U Mauritaniji je sve do nedugo za ženu bilo važno da je punije građe, jer je to značilo plodnost. Kako bi se što više približilo takvom idealu, osmišljene su farme za debljanje, gdje se djevojčice i žene doslovce tovilo cijeli dan ne bi li postigle željenu figuru. Kako su s vremenom spoznati zdravstveni rizici pretilosti, reagirala je Svjetska zdravstvena organizacija, ali unatoč tome u zabačenim dijelovima Mauritanije običaji i dalje zadržani.

U tradicionalnoj Kini dugo je vremena bilo popularno podvezivanje stopala, pri čemu je veličina ženskog stopala iznosila koliko i dužina kutije cigareta.

Za ove žene mi u našem, navodno razvijenijem, zapadnjačkom svijetu rekli bismo da su u najmanju ruku lude što se podvrgavaju takvim postupcima i što pristaju živjeti na takav način.

No, gledano iz njihovih cipela, nismo li mi jednako ekstremni? Zamislimo da se nalazimo u plemenu Padaung i da tamošnjim ženama prepričavamo što mi radimo da bismo postigli naš ideal ljepote. Morali bismo spomenuti da većina žena ne može zamisliti život bez nožića kojim odstranjuje gotovo sve dlake s tijela, da neke stavljaju gumene balone pod grudi kako bi bile veće, kako danima ležimo u malim skučenim tubama kako bismo bile što tamnije, kako mnoge od nas ne mogu zamisliti ni da odu do dućana bez da na lice ne nanesu smjesu koja pokušava imitirati boju kože i crnu smjesu koja trepavice čini većima i kako neke od nas čak odbijaju jesti kako bi bile što vitkije.

Naš zapadnjački kulturni krug nametnuo nam je čak dva ideala ljepote, koja su nerijetko međusobno vrlo isključiva. S jedne strane nalazi se težnja da žena bude nezamislivo mršava i takvu ideju najčešće zastupa modna industrija, pod izlikom da je isplativije skrojiti haljinu u veličini 32 i da se ona ne proda, nego da se napravi haljina u veličini 36. Na drugom kraju nalazi se žena koja ima vrlo istaknute obline, s dugim vitkim nogama i uskim strukom, koju vrlo često promovira pornografska industrija.

U medijima svih vrsta vrlo često nalazimo na neku kombinaciju oba, ali i na svaki od njih, čineći žene koje ne izgledaju tako trajno nezadovoljnima sobom i vječnim robovima dijeta, teretana, tretmana za uljepšavanje, istovremeno stvarajući kod mladića i muškaraca sliku žene koja je velikoj većini nas nedostižna. Čak i kada se neke žene uspiju približiti tim idealima, kozmetička, modna i dijetna industrija ponovno se pobrinu pronaći način da ih potope i da sve krenu ispočetka.

Nedugo je 23-godišnja američka starleta Heidi Montag u jednom danu obavila 11 estetskih zahvata, nakon čega je umalo umrla. Dugo vremena nakon toga nije uopće mogla otvoriti usta niti ikoga poljubiti, a priznala je i da više ne može trčati. Nedugo poslije, izjavila je da se u svojoj koži osjeća bolje no ikada i da joj je život sada neusporedivo bolji, no ubrzo nakon tog komentara podnijela je zahtjev za rastavu, a kao razlog je navela muževu nevjeru. Ironično je da je upravo taj isti muž bio onaj koji ju je potaknuo da napravi sve te tzv. korekcije. Toliko o neusporedivo boljem životu.

Primjer ove mlade žene govori više od bilo kojeg statističkog podatka kako nezaustavljiva mašinerija industrije kosi sve pred sobom ne birajući ni sredstva ni žrtve, a sve sa ciljem da se domogne više novca.

U narodu postoji izreka da je lijepo ono što je oku ugodno. Izgleda da su naše oči počele zahtijevati ljepotu čija je cijena ponekad previsoka.