Razgovarao:
Ivan Jozić
[email protected]

Izložba “Kod Cuculića” održana u Malom salonu od 2.  do 12. lipnja 2010. u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti osvojila je prestižnu međunarodnu nagradu Red dot: Best of the Best u kategoriji Communication design 2010., te je u izboru za nagradu Red dot: Grand Prix.

Kakav je osjećaj dobiti Red Dot?

– Osvajanje Red Dota kao prvo bilo nam je veliko iznenađenje. Obavijest smo dobili za vrijeme godišnjeg odmora i nismo mogli vjerovati. Posebno nas je iznenadilo što smo dobili Red Dot Best of the Best, nagradu koju su u Hrvatskoj do sada dobili samo Bruketa i Žinić, za jedan od svojih najnagrađivanijih radova, Podravkin annual report, i Boris Ljubičić za plakat “Volim kvadrat i krug”.
Privatno, nagrada nam mnogo znači jer je potvrda da to što radimo vrijedi i na svjetskoj razini. To je jednostavno golem poticaj za daljni rad koji nas tjera da u svakom projektu budemo još bolji.

Koliko takva nagrada vrijedi u poslovnom smislu?

– Na poslovnom su planu nagrade svakako vrlo korisne jer su svojevrsna garancija klijentima da će za svoj novac dobiti vrhunski proizvod, a postojećim klijentima potvrđuje povjerenje koje su nam dali.

Tko je Ciculić?

– Vanja Cuculić naš je prijatelj i kolega s kojim dijelimo poslovni prostor. Svojedobno nam je bio asistent na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu i tada smo se upoznali. Goran je kratko vrijeme tijekom studiranja radio kod Vanje i tada je nastala ideja o zajedničkom radnom prostoru.
Postav Vanjine izložbe bio je jedan od projekata koji nas je najviše veselio. Ne može bolje, imate stotinjak vrhunskih radova koje treba izložiti, a naručitelj vam je prijatelj iz struke.
Kada smo počeli raditi izložbu, ideje su se nametale same. Radili smo njegovu osobnu izložbu pa smo htjeli da dojam izložbe bude osoban. Htjeli smo izbjeći klasičnu dizajnersku izložbu, gdje je sve bijelo i hladno i gdje se radovi gledaju s određenim odmakom. Odlučili smo urediti izložbeni prostor kao njegov stan i integrirati radove u njega kako bismo ih približili posjetiteljima. Budući da nam je budžet bio nikakav, odlučili smo da će se namještaj stana jednostavno crtati po zidovima i uz veliki entuzijazam odlične ekipe iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, izložba je ispala točno onako kako smo je zamislili, a postavljati je bio je veliki užitak.

Koliko ste vas dvojica umjetnici a koliko menadžeri tvrtke?

– Budući da je dizajn uvijek u službi nekog cilja, rekli bismo da smo 20 posto umjetnici i 80 posto menadžeri. Kreativni dio nam je najdraži i to je onaj dio u kojem morate riješiti neki problem na inovativan i pravi način, a nakon toga slijedi rad, rad i rad. Bez opakog rada jednostavno nema uspjeha jer ako niste pouzdani i točni, klijenti gube povjerenje u vas, a ono nam je najbitnije.

Recesija i Šesnić & Turković? Kako se slažete s njom?

– Zub recesije stigao je i kod nas. Prošle su nam godine bile odlične i doista je dobar osjećaj kad možete sa 27 godina imati svoje poduzeće i živjeti samostalno a da ne žicate starce ili bilo koga za pomoć. Ova je godina prepolovila priljeve te se pojavilo mnogo frendova koji su nas molili da im radimo stvari, uglavnom bez honorara. Kad vas klijent, tko god on bio, ne plaća, onda se jednostavno manje petlja u dizajn, a to rezultira dobrim radovima. Ove smo godine stoga imali mnogo radova kojima smo doista zadovoljni.

Tko je bolji – Šesnić ili Turković?

– To ne možemo odrediti, jer da se nismo osjetili ravnopravnima u startu, ne bismo ni osnivali zajednički studio. Svaki od nas ima neke kvalitete pa se dobro nadopunjujemo, ali svaki od nas ima i razdoblja kada funkcionira lošije pa drugi jednostavno mora povući. Bitno je da se ta razdoblja ne vide na kvaliteti radova.

Dizajn kao proizvod koji ljudi vide kraj je kreativnog/istraživačkog procesa. Kako vas dvojica izgledate u kreativnom zanosu?

– Prije svakog početka izrade napravimo iscrpnu analizu nakon koje određujemo ciljeve koji želimo postići budući da su rijetki kvalitetni briefovi koje radi klijent. Nakon toga slijedi kreativni dio, koji je uvijek specifičan jer neke stvari osmislimo u pet minuta, a za neke nam treba po nekoliko tjedana. Gotovo nikad ne počinjemo raditi ako nismo potpuno zadovoljni idejom. Problem je jer kreativni proces ne možete potpuno kontrolirati, nekad nas ideja zatekne usred noći, na zahodu ili tulumu. Kontinuiranim i svakodnevim radom treniramo mozak tako da sve brže dolazimo do rješenja kojima smo zadovoljni i mi i klijent, ali sve se svodi na narodnu istinu: koliko radite, toliko ste dobri u svom poslu.

Izvor: Profitiraj.hr