Novi ciklus Julije Kršlović
Akademska slikarica Julia Kršlović, nova je nada suvremene hrvatske likovne umjetnosti. Od samih početaka isticala se osebujnošću i specifičnošću odabira kako motiva tako tako i realizacije. Autorica je niza izazovnih ciklusa u ulju na velikim formatima platna s motivikom iz drevnih spisa i osobito temi odnosa prema svjesnom i nesvjesnom posebice vidljivom i nevidljivom.
Za najnoviji ciklus ulja na velikim formatima karakteristična je nazočnost gustog tkanja, koje prekriva slike i kao da sve scene promatramo kroz koprenu, naslućujući više nego što doista opažamo. Čudesni likovi u tami, u polumraku , izviru iz starih rukopisa. Svijet tajan, misteriozan. Davnina u kontaktu s današnjicom. Duga linija postojanja, više tisuća godina.
Okultizam „ (prema okultan), vjerovanje u postojanje nadosjetilne stvarnosti, tajanstvenih sila u prirodi i čovjeku, koje se mogu dosegnuti okultnim znanostima i s njima povezanim tehnikama, duboko inspirativan i u umjetnosti.
Ciklus ulja na platnu Julije Kršlović nadahnut je starim spisima.
Nedavno je dovršen novi ciklus.
Riječ je o nastavku iz serije mog diplomskog rada, vraćam se prelasku iz individualne ka kolektivnoj svijesti, svaka slika isprepliće obrise osobnih sjećanja s meditativnim simbolima, svaka prezentirajući svoju cjelinu svijesti.
U središtu pozornosti su demoni iz najstarijih zapisa.
Ako pretražujete naslove, nazivi koje ste našli nisu imena demoni već imena cjelina unutar jedne mape koja spada pod moderni okultizam, koji se oslanja na stare zapise.
S obzirom na to da je oduvijek moja primarna inspiracija i pokretač bila želja za spoznajom i razumijevanjem psihe, kako svoje i kolektivne ljudske, za mene nema razlike između suvremenih i starih tekstova.
Kakav je odnos tih drevnih tekstova sa suvremenošću?
Ljudi istražuju ta područja otkad je vremena i svijeta. Samo zato što je nešto staro, ne znači da je zastarjelo. Dapače, u tome pronalazim puno iskrenije informacije od današnjih koje su u zapadnjačkom svijetu opterećene potpunom racionalizacijom.
Kako se današnji čovjek nosi sa svojim tegobama, dilemama?
Teško mi je izjavljivati teorije o tome kako se “današnji čovjek” nosi s egzistencijalnim pitanjima jer smatram da pojedinac, u ovom slučaju ja, naprosto nema pravo generalizirati tako kompleksnu pojavu kao sto je ljudsko društvo. Mogu isključivo pričati o svom iskustvu i iskustvu mog najbližeg kruga. A moj dojam jest da, unatoč društveno-političko-ekonomskom kaosu, javlja se nova struja svijesti koja se bavi introspekcijom- mijenjajući i razumijevajući sebe mijenja i svoju okolinu, stvarajući nove pristupe i prioritete naspram onih kojima smo učeni, koji su pozitivniji, strpljiviji i empatičniji.
Psiha, unutarnja stanja, razmišljanja, svijet, podsvijest današnjeg vremena?
Kako bi se došlo do tih novih, pozitivnijih prozora i vrata moramo zaroniti u ono što nas najviše straši, zvali mi to podsviješću ili demonima, poanta je ista. Bez suočavanja s istima nijedna promjena nije potpuna.
Zato moje slike djeluju “mračno” vizualno- one bilježe ta suočavanja (s osobnim i kolektivnim simbolima (neovisno o tome smatramo li ih dijelovima sebe ili odvojenim entitetima), a zapravo nose svjedočenja pozitivnim promjenama i otkrićima.
Samo moram napomenuti da,kad kažem suočavanje, to ne podrazumijeva agresivne napade na svoje strahove i “prijetnje”, već prilazak s razumijevanjem, prepuštanjem i oštrinom uma, kako bi se došlo do razrješenja a ne stvaranja novih konflikta u drugom ruhu.
Miroslav Pelikan
