Među osamdesetak filmskih naslova koji od 3. do 10. travnja u kinu Kaptol Boutique Cinema očekuju publiku ovogodišnjeg, 18. izdanja ZagrebDoxa nalazi se niz filmova u čijem su središtu pozornosti oni najmlađi. Inspirirana dječjom radoznalošću i iskrenim, bistrim pogledom na svijet u sebi i oko sebe, ova ostvarenja nježno i empatično portretiraju dječji mikrokozmos, ne uzmičući pritom ni od bolnih i još uvijek često tabuiziranih tema kao što su smrt i tuga ili pak i dalje gorućih problema poput odrastanja pod stalnom paskom neizvjesnosti i sputanih sloboda. Autentične odgovore na pitanje kako svijet vidi jedan šestogodišnjak pruža očaravajući film lirskog ugođaja Summer Nights (međunarodna konkurencija), u kojem redatelj Ohad Milstein vješto dočarava um svog sinčića ispunjen brojnim znatiželjnim pitanjima i maštovitim, svježim razmišljanjima. Intiman i nježan dokumentarac, koji je trijumfirao na Docavivu osvojivši nagradu za najbolji izraelski film, ujedno je suptilna posveta očinstvu i sponama između roditelja i djeteta.

Šokantnu priču o petogodišnjaku koji se nakon gotovo trogodišnjeg zatočeništva u Islamskoj državi s majkom i bratom vraća u svoju rodnu zajednicu Jazida donosi film Imad’s Childhood (međunarodna konkurencija). Odrastanje među pripadnicima ISIS-a, gdje je svakodnevno bio izložen scenama nasilja te fizičkom i emocionalnom zlostavljanju, na dječaku je ostavilo neizbrisiv trag, pa Imad gotovo da ne pokazuje druge osjećaje osim mržnje i bijesa. U ovom uznemirujućem, fascinantnom ostvarenju o djetetu opsjednutom terorom redatelj Zahavi Sanjavi psihološke i emotivne posljedice rata motri iz nešto drugačije perspektive.

Posve drugačiji uvid u posljedice koje ostavlja rat pruža film A House Made of Splinters (međunarodna konkurencija). Nakon svog dugometražnog prvijenca Daleki lavež pasa (ZagrebDox 2018), danski dokumentarist Simon Lereng Wilmont vraća se u ratom i siromaštvom izmučenu istočnu Ukrajinu gdje prati sudbinu djece privremeno smještene u prihvatni dom za zanemarenu i nezbrinutu djecu. Unutar trošnih zidova, dok skupina socijalnih radnika u svakodnevicu mališana nastoji unijeti trenutke veselja, maleni protagonisti pronalaze utjehu u međusobnim prijateljstvima. Ovaj dirljivi dokumentarac premijerno je prikazan na Sundance Film Festivalu, u programu World Cinema, gdje je Wilmont nagrađen za režiju.

Temom gubitka najbližih bave se dva kratkometražna dokumentarca: diplomski film redateljice Milou Gevers Why didn’t you stay for me? (program Stanje stvari) hrabro postavlja tabuizirano pitanje: kako djeca uče živjeti s traumom? Četvero djece osnovnoškolskog uzrasta, ujedinjeno činjenicom da je jedan od njihovih roditelja počinio samoubojstvo, u iskrenom i intimnom razgovoru s redateljicom otkrivaju kako se nose s tom tragedijom. Istom se temom bavi i Yaren and the Sun (Teen dox) redateljskog dvojca Renate Raman i Jorena Slaetsa, čija je naslovna junakinja desetogodišnjakinja koja je izgubila majku. Yaren ljetne praznike provodi u posebnom kampu za djecu koja s njom dijele sličnu sudbinu, gdje uče suočiti se s vlastitom tugom i sjećanjima na izgubljene roditelje, ali i kako prijateljstvo i zajedništvo može pridonijeti zacjeljivanju dubokih rana.

Poetičan dokumentarac Water, Wind, Dust, Bread (Teen dox) iranskog redatelja Mahdija Zamanpoura Kiasarija prikazuje pak svakodnevicu dječaka Abolfala koji, iako nema nijednu šaku, živi dinamičnu svakodnevicu na plantaži palmi usred iranske pustinje, u blizini granice s Afganistanom. Njegova prijateljica Setayesh jedna je od 40.000 djece koja žive u Iranu bez državljanstva, zbog čega nema pristup javnim servisima niti školovanju. Prikazan na festivalima u Jihlavi i Amsterdamu, ovaj film putem sudbine dvoje malenih protagonista dirljivo progovara o akutnom društvenim problemima diskriminacije i siromaštva koji upravljaju životima pojedinaca.

Protiv ukorijenjenim običajima nametnute sudbine bori se i dvanaestogodišnja Di, junakinja filma Children of the Mist (međunarodna konkurencija). Smješten u maglovito planinsko područje sjevernog Vijetnama, gdje djetinjstvo djevojčica vrlo rano prekida uobičajena praksa dječjih nevjesta, ovaj dokumentarac ujedno je etnografski portret Hmong zajednice, ali i studija socijalnih i obiteljskih odnosa u kojima se ogledaju pitanja o pravima, pripadnosti i slobodi. Na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA), gdje je premijerno prikazan, film je redateljici Diem Ha Le osigurao nagradu za najbolju režiju i posebno priznanje za najbolji cjelovečernji debi.

Novosti o ovogodišnjem ZagrebDoxu mogu se pratiti na službenoj internetskoj stranici festivala: zagrebdox.net.