Rođeni Zagrepčanin, August Šenoa češkog je podrijetla. Njegov je otac bio slastičar pri biskupskom dvoru, pa su Šenoe živjeli u Vlaškoj ulici. Po zanimanju pravnik, poznat je po svojem pisanom stvaralaštvu. Zbog pravničkog posla, pisao bi noću. No, dnevni posao dao mu je inspiraciju i materijala za prvi hrvatski povijesni roman, Zlatarevo zlato. Imao je pristup gradskom arhivu. Preko dana, on bi vodio nadzor nad 16 cehova, otpremao poslove seoskih zadruga u selima oko Zagreba, upravljao je socijalnom skrbi i poslovima Uboškog zavoda, građevinarskog redarstva i političke referade. Radio je posao petorice, a preko noći pisao za Vienac, ili radio na Branki i Seljačkoj buni.
Tamo gdje je odrastao, u Staroj Vlaškoj, on je i dan danas, naslonjen na oglasni stup, gdje u obliku spomenika koji mu je podignut promatra i brine o svojim sugrađanima.
Bilo je jutro, 7 sati i 33 minute, 9. studenog 1880. Zatresao je Zagreb, jačine 6.3 stupnja po Richeru. U prvih 24 sata od potresa, na Glavnom je kolodvoru prodano 3800 putničkih karata. Zauvijek ostaje njegova rubrika iz Vienca u kojoj piše o svojem doživljaju te katastrofe.
„Hodasmo omamljeni, bliedi, vručica nas tresla, živci kao da će nam popucati, hodasmo po svetom tlu našega zavičaja poniknute glave, noseći u srdcu, da će nam pod nogama zinuti grob, da će se domovi, gdje smo se rodili, gdje smo sa svojim milima trajali sretne dane, oboriti na nas, da će nas zakopati. *** Ni jedna kuća nije se srušila: nema ni deset između 2000, a u kojima se ne bi moglo stanovati… Zagreb, ako i teško ranjen, stoji i živi…“
Ovim je riječima August Šenoa izvijestio i hrabrio Zagrepčane koje je tog studenog sutra pogodila nezamisliva katastrofa. Angažman koji je imao nakon potresa ostavio je na njemu najgori trag. Danonoćno je obilazio ruševine, penjao se na tavane razrušenih kuća, osjećajući moralnu obavezu smjestiti sve koji su bez svojih domova ostali. Bližila se zima. Šenoa se jako razbolio zbog fizičkog i mentalnog napora koji je uložio, ali i niskih jesenskih temperatura. Od svoje se bolesti nikad nije oporavio. Svoj je život dao za Zagreb.
