Periodično, kao što slikarima, u stvarnosti i priliči, suvremena umjetnica, slikarica Anita Kunić emotivno zaokružuje svoj suptilni opus novim slikama, uljima pomalo prigušenog kolorita na platnima različitog formata, od posve malog do srednjeg.

Vješto i vrlo odmjereno slikarica koristi naizgled sasvim jednostavne i nepretenciozne motive, nekoliko izvijajućih, ružinih cvjetova ,crvenih, žutih, narančastih ( gotovo uvijek pet cvjetova kada su minijature u pitanju) na zelenkastoj biljci u zemljanim posudama, koji se neprekidno komešaju uokolo poput živahnih iskri, vatri, plešući svoj čudesni ples. To su žive, otporne biljke, samo naizgled slabe i osjetljive.

U istom setu nalaze se i dvije slike, složenijeg karaktera. Prva je vrlo lijepa kompozicija nekoliko roza ruža s bijelim rubovima, sliče mi tipu Esperanza, provirujući između zelenih listova, koji izviru iz vaze dok se iza ruža otvara pogled prema plavom nebu prošaranom oblacima. Slika mira i harmonije.

Druga je slika posvećenu motivu raznolikih cvjetova u okrugloj posudi, koja pak počiva na okruglom drvenom stoliću, u prostoru stanovanja, vide se vrata, zidovi. Prostor bez glasova.
Opažamo i pale cvjetove, osjeća se prolaznost, kratkotrajnost vrhunaca ljepote.

Ovom ciklusu se prirodno može pridodati slika mlina na vodi, mlin živi, kolo se okreće, dok se iznad vode primjećuju ljubičasti cvjetovi promatrači svojih zrcalećih odraza na površini vode. Spokoj vlada cjelokupnim prostorom, zapis arkadijskih sjećanja, na davno vrijeme.

Temeljno obilježje niza novih slika Anite Kunić jest i određena suzdržanost kolora kako bi se naglasila mistična simbolika motiva.

Sve slike Anite Kunić u ovom ciklusu iznimno su sugestivno senzibilne, snažno utječu na gledatelje prizorima motiva cvijeća u različitim situacijama, govoreći jasno o jednostavnosti ljepote ili o ljepoti jednostavnosti.

Miroslav Pelikan