Autor:
Katarina Butković
[email protected]

U teškim vremenima, u zastrašujućim prizorima svijeta pjesnički govor vraća nas zaboravljenoj magiji ljepote. Te misli bile su imperativ umjetniku Goranu Matoviću da pokrene Teatar poezije i tako uspostavi novu alternativnu scenu s koje bi se čuo živi probrani govor pjesničkih velikana 20. i 21. stoljeća.

[singlepic id=121 w=320 h=212 float=left]- Želja nam je da se poezija više čita, govori i živi. Teatar poezije radit će kroz kolažne kompozicije (poezija, proza, povijesni dokumenti, film, scenografija), spajat će glumce, pjesnike, glazbenike, likovne umjetnike, arhitekte i publiku – kaže Matović.

Na godišnjicu smrti kultnog hrvatskog pjesnika Josipa Severa Matović i Teatar poezije organizirali su multimedijalni projekt Zagreb – grad poezije, koji se održavao po cijelom gradu, a okupio je bogatu svitu umjetnika. Bilo je neočekivano puno posjetitelja na svim događanjima. U projekt su uključeni i učenici osnovnih i srednjih škola.

Kakva je budućnost Teatra poezije, ali i još dvaju vaših projekata, Zagrebačkih posveta i Zagreba – grada poezije?

– Zagreb ima silan umjetnički potencijal i činilo mi se da je to bogatstvo prikriveno i uspavano. Htio sam da kroz poeziju grad pokaže drugo, ljepše lice. Prošle godine započeo sam projekt Zagrebačke posvete, da iz zaborava izvučem pisce koji su ispisali geografiju duše grada, a to su Sever, Antun Branko Šimić, Krleža, Ujević itd. Jedno je vrijeme, uz potporu grada išlo, a onda je Zagreb ostao bez financijskog daha. Odlučio sam krenuti sam, s novim projektom, Zagreb – grad poezije. Nije išlo. Baš kad mi se činilo da je sve izgubljeno, sreo me Munir Vejzović i pita – što radiš? Ništa, nemam novca. Ja ću ti dati svoju najbolju sliku pa kreni. Odbio sam, jer mi je bilo neugodno. Nedugo zatim sreo me Boris Bućan i s njim ista priča. Shvatio sam ipak da je projekt najvažniji i odlučio uzeti Bućanovu sliku “Žena koja vozi bicikl” i prodati je. Sad u šali pričam kako je jedna žena morala biti prodana da poezija poteče Zagrebom. Vejzovićeva slika još čeka istu sudbinu.