U petak, 3. veljače s početkom u 19:30 sati, Zagrebačka filharmonija izvest će remek-djela velikog njemačkog skladatelja iz razdoblja romantizma – Johannesa Brahmsa. Varijacije na Haydnovu temu, op.56a i 2. simfoniju u D-duru, op.73 neizbježne su skladbe modernog orkestralnog repertoara, a zagrebačka publika imat će ih priliku slušati u sklopu Plavog ciklusa Zagrebačke filharmonije. Izvedbom će ravnati maestro Dawid Runtz, iznimno nadaren mladi glazbenik, sposoban udubiti se u svaku pojedinost partiture i napamet dirigirati skladbe visoke glazbene vrijednosti, a od nedavno i novi šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Ovotjedni koncert održat će se na novoj lokaciji – u Tvornici kulture, u Šubićevoj ulici 2.
Johannes Brahms svoju je glazbenu karijeru započeo skladajući i svirajući po hamburškim gostionicama. Na turneji 1853. godine sprijateljio se s violinistom Josephom Joachimom i skladateljem Robertom Schumannom koji ga je smatrao genijem te se za njega posebno zauzeo. Brahmsov bogat opus čine vokalne skladbe, skladbe za simfonijski orkestar, komorne ansamble i razne solo instrumente uz pratnju te skladbe za klavir i orgulje. Kako je Brahms, osim skladateljskog talenta, bio vrlo virtuozan pijanist, većinu skladbi za instrumente s tipkama sam je praizvodio.
Varijacije na Haydnovu temu, op.56a prvo su veliko djelo za simfonijski orkestar Johannesa Brahmsa, a njihov uspjeh nakon izvedbe Bečkih filharmoničara potaknuo je skladatelja na dovršetak Prve simfonije. Prva koja je ugledala novo djelo bila je Brahmsova vjerna prijateljica Clara Schumann, koja se Haydn-varijacijama oprostila od vlastite karijere, uvrstivši ih na posljednji javni nastup u Frankfurtu 1891. godine. Tada je Brahms napisao Clari: “Uvijek sam gajio slabost prema tome djelu i mislim na njega s više zadovoljstva no na bilo koje drugo svoje ostvarenje”.
2.simfonija u D-duru, op.73 nastala je u relativno kratkom periodu ljeta 1877. Tijekom skladateljeva posjeta slikovitom Pörtschachu u austrijskim Alpama. Simfoniju je praizvela Bečka filharmonija u prosincu 1877. godine, a publika ju je objeručke prihvatila sa željom da se treći stavak Allegretto grazioso ponovi.
