Uvijek je željela pomagati ljudima kako bi imali život i odnose koji ih zadovoljavaju i ispunjavaju. Sada, ih želi učiti kako da pomognu sami sebi. Ona je Jasmina Jazz Bjelica, relationship coach sa više od 15 godina rada i iskustava u području osobnog rasta i razvoja, te certificirani Bars® facilitator.

Već se dugi niz godina bavite odnosima kao relationship coach, javljaju li vam se često klijenti koji su nesretni u braku, no eto zbog djece u njemu i ostaju?

Da, javljaju se i oni koji zbog djece ostaju u braku no ima i sve više onih kod kojih jedan partner odustaje i od braka i od djece. Bivanje u braku ili partnerskom odnosu zbog djece, zbog religije, ili brige što će drugi reći ili bilo kojeg drugog razloga koji uopće nema veze sa supružnikom je – izgovor.

To je potpuni bijeg od suočavanja s problemima u odnosu i od suočavanja s vlastitom odgovornošću za taj odnos. Ako niste ušli u brak zbog djece (iako i toga ima dan danas) ili bilo koga drugoga onda niti nemojte ostajati u njemu – zbog njih.

Najčešći razlozi za traženje izlaza su manjak zadovoljstva i ispunjenosti, osjećaj neprihvaćenosti i manjak vrijednosti, manjak poštovanja i ljubavi, ne razumijevanje te uzimanje partnera zdravo za gotovo.

Pravi razlozi su – projiciranje nezadovoljstva na drugoga, manjak svjesnosti o sebi (i partneru) te zanemarivanje sebe i svojih potreba i želja te očekivanje partnera da nam ih ispuni, uvjerenje da je sreća – tamo negdje – u djeci, u drugim osobama izvan bračne zajednice, neispunjena očekivanja (očekivanja su želje koje nam netko drugi treba ispuniti), fokusiranje na negativno i izvlačenje svega što ne valja i što nam se ne sviđa u svađi, stavljanje problema pod tepih (samo će se riješiti a nikako da se to desi) , raspadanje “sna” iluzije – onog što ste htjeli u ono što ste iskreirali (bili vi toga svjesni ili ne), negiranje i bježanje od vlastite odgovornosti za odnos, bijeg od intimnosti (bliskosti), loša komunikacija – ne poznavanje komunikacijskih struktura koje stavljaju naglasak na izražavanje sebe bez napadanja druge osobe.

Što biste savjetovali ljudima koji su u nesretnim brakovima?

Treba poduzeti sve, ali SVE što god postoji da bi se odnos nastavio baš zato što su i djeca u pitanju, no ako ne ide, ne ide. Ako ne znate sami kako to učiniti, potražite stručnu pomoć. Prijatelji i poznanici će vam najvjerojatnije ovako i onako pričati što bi oni napravili na vašem mjestu, no osvijestite da oni NISU na vašem mjestu i da najčešće ono što vam savjetuju pričaju o sebi, a ne o vama.

A vi kroz to sve morate proći. Nažalost, parovi mi najčešće dolaze kada su već toliko zatrovali svoj odnos da obnavljanje i kreiranje kvalitetnog i podržavajućeg odnosa zna biti stvarno izazovan i težak proces. I taj kvalitetan odnos može i dalje biti u braku ili izvan njega. Mnogima je puno lakše odustati i ići linijom manjeg otpora. Oni koji žele (iako to bila samo jedna strana) naprave veliki pomak u sebi i svom životu i odnosima – i s djecom i sa svima drugima. (rezultati znaju stvarno biti zapanjujući: od promjene izgleda, do rasta samopouzdanja u svim aspektima života, povećanja prihoda, dublji i kvalitetniji odnos s djecom, nova veza koja je toliko divna da nisu nikad mislili da će im se desiti)

Bitno je da se odluka donese kad smo smireni i svjesni što se stvarno događa (a to je često različito od onoga što mislimo da se događa), a ne iz frustracije, ljutnje i povrijeđenosti.

Koliko je dobro za djecu da žive s roditeljima među kojima nema više ljubavi?

Ljudi se različito ponašaju kad im je poljuljan brak. Isto tako djeca različito doživljavaju to što se događa. Postoje ljudi koji su u brakovima za koje bismo mi, gledajući izvana, rekli kako su divni, no djeca su im puna frustracija i nezadovoljstva (od kuda su to naučili?).

Najvažnije je za djeca da uče, budu i promatraju kvalitetan i podržavajući odnos – bilo da je on kreiran u braku ili izvan njega.

I drugo – osobito je važno s njima komunicirati iskreno i na ravnopravnoj razini (u skladu s njihovim godinama). Najgore ih je ignorirati ili im pričati neke izmišljene priče jer – su oni još mali, jer ne razumiju i kako ih ne bi povrijedili. Djeca sve razumiju – ali sve. I prije ovoga ste ih povrijedili već 1000 puta. No, praviti se da sve to skupa nije ništa definitivno se pokazalo kao loša strategija. Bježanje od boli kreira još veću bol.

Ako vi ne pravite dramu oko teškoća u kojima ste se našli onda neće ni oni. Pokažite im da su teškoće dio života i braka i da se mogu riješiti i savladati. I da je najvažnije međusobno poštovanje i uvažavanje.

Je li moguće da djeca iz takvih brakova kao obrazac kasnije u svojim brakovima preuzmu obrazac ponašanja svojih roditelja ?

Vrlo lako, jer djeca doslovno upijaju sve što se događa i sve obrasce koje imaju oba roditelja te njihovu međusobnu dinamiku. Često ponavljaju te obrasce jer za druge niti ne znaju. Tek kad odrastu i ako se počnu baviti osobnim rastom i razvojem to mogu promijeniti.

Može li se biti dobar roditelj i ako nisi u braku?

Najbolji roditelj je onaj koji voli i poštuje sebe te to poštovanje i ljubav dijeli i širi oko sebe. Prema svojoj djeci, prema partneru (sadašnjem ili bivšem), prema životu.
Jeste li ikada vidjeli sretnu i zadovoljnu osobu koja povređuje druge? Sve kreće od nas samih.

Hana Klain za She.hr