Baletni diptih Dyad 1929 / Light throught the Fingers dvojice koreografa različitog umjetničkog izričaja, Waynea McGregora i Massimiliana Volpinija, nakon uspješne prošlosezonske premijere i rasprodanih repriza vraća se u veljači 2025. u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.
Wayne McGregor, jedan od najvažnijih koreografa današnjice potpisuje koncept, režiju i koreografiju predstave Dyad 1929 koja se inspiracijom oslanja na slavnu baletnu trupu Ballets Russes, njihovu inovativnost te doprinos umjetnosti u širem kontekstu. Baletnu predstavu izvorno je naručio Australski balet, a premijera je održana u Državnom kazalištu Victorian Arts Centre u Melbourneu 21. kolovoza 2009. godine.
Iako nije riječ o narativnom baletu, ples, scenografija i glazba Stevea Reicha, sadržavaju tragove stila i duha Ballets Russes koji već desetljećima inspiriraju umjetnike diljem svijeta. Postavlja se pitanje možemo li uspostaviti ravnotežu između naše temeljne ljudske prirode i novog razvoja društva, odnosno nove evolucije koja nas očekuje, izjavio je Wayne McGregor.
Massimiliano Volpini, talijanski koreograf i ravnatelj Baleta HNK u Zagrebu, u svom će autorskom djelu pod naslovom Light through the fingers prezentirati baletno putovanje u žensku psihu koristeći se apstraktnim, ali istovremeno i emotivnim jezikom u nenarativnoj koreografiji. Inspiraciju je pronašao u pjesmi indijskog pjesnika Tagorea: Ako ne budeš govorila, ispunit ću srce tvojom šutnjom i podnijet ću to. Ovaj balet zajedno s koreografom Volpinijem oblikuje i makedonski skladatelj Marjan Nečak.
Želio sam koristiti apstraktan, ali u isto vrijeme emotivan jezik, u kojem su plesni koraci povezani s dušom plesača te je svaka gesta precizan znak iskonskog rječnika. Ostajući pri nenarativnoj koreografiji, namjera mi je bila zadržati empatičnu vezu s publikom, kako bismo mogli pratiti i osjetiti emocionalno i duhovno putovanje jedne žene i njezine ljubavi, prema konačno slobodnom i svjesnom stanju duha, rekao je Volpini.
