Autor:
Jasminka Kovačević
[email protected] /Saša Zinaja
S plakata za ovogodišnje Dane vjenčanja gleda nas odjevena u vjenčanicu zvijezda hrvatske medijske scene, pjevačica i voditeljica Vlatka Pokos. Naravno, neki su odmah upitali što je tome razlog – najava novog braka ili dobro plaćen posao, a odgovor je – ni jedno, ni drugo. Vlatka Pokos i Dijana Pavković čija tvrtka Paneno event organizira Dane vjenčanja dugogodišnje su prijateljice.
– Upoznale smo se 1992. godine kada sam pjevala na Stepinčevoj katedrali skladbu „Ljubav“. Tada sam još s roditeljima živjela u Berlinu, gdje su me više poznavali kao r’n’b pjevačicu. Zagreb sam obožavala, oduvijek sam htjela u njemu živjeti i iz ondašnje perspektive činilo se da bih u njemu mogla napraviti glazbenu karijeru – veli Dijana Pavković.
Kod Vlatke Pokos odmah je primijetila cipele kakve i sama voli. Ova sklonost bila je dovoljna da počne prijateljstvo koje traje 18 godina.
– Vlatka je već nastupala na Danima vjenčanja, a kako dio našeg programa ima humanitarni karakter, nikada nije uzela ni kune za svoj angažman – ističe Dijana Pavković, dok se još malo vraćamo u prošlost.
„Noći u Zagrebu, tebi misli lete…“
„Noći u Zagrebu, tebi misli lete i opet vidim sve uspomene svete…“ stihovi su pjesme „Ljubav“. Nakon 21 godine života u Berlinu gdje joj je otac imao vlastiti restoran Dijana je najprije sama stigla u Zagreb, odlučna krenuti glazbenim, a ne ugostiteljskim vodama. Planovi su se promijenili kada je upoznala sadašnjeg supruga.
– Osvojio me taj šarmantni Hercegovac i nakon trogodišnjeg poznanstva smo se vjenčali. Prestala sam nastupati, a kako su moji iz Livna, još pjevam samo na Livanjskim večerima „Vratite se sinovi Livanjci“ – kroz smijeh govori naša sugovornica, dok uživamo u posljednjim zrakama sunca na terasi njezinog restorana Gastro Globus na Zagrebačkom velesajmu.
Vremena za predah uoči Dana vjenčanja baš i nema puno jer mobitel ne prestaje zvoniti. Kako je izgledalo njezino vjenčanje, pitamo.
Kupljena za 1500 njemačkih maraka
– Kad su došli po mene i kada sam čula automobile ispred kuće uhvatila me neka nervoza, gotovo panika. Vjenčanje je bilo tradicionalno – mladoženjini su me kupovali na kućnom pragu. S mojima su se pogađali dok sam ja stajala iza vrata. Nudile su im se razne mladenke, a oni su ih hvalili, ali nisu htjeli ni jednu… I ta procedura činilo mi se nikad neće završiti. Već sam poželjela izaći iz svog zaklona kada su me kupili za 1500 njemačkih maraka – s veseljem se prisjeća gospođa Pavković.
Nakon udaje na fakultetu stečeno znanje iz ekonomije i marketinga Dijana Pavković je sa suprugom pretvorila u Paneno event, tvrtku kojoj su Dani vjenčanja i organizacija vjenčanja jedan od značajnih poslova, ali ne i jedini.
– Moje vjenčanje su organizirali tata i svekar. Sve su pripremili i odlično je bilo, možda i bolje nego da sam se sama uplela u taj posao. Veoma često susrećem se s mladenkama koje u početku drže sve konce u svojim rukama, pomno planiraju pojedinosti, no nekako tjedan dana prije svadbe su pod stresom, uopće više ne slušaju što im govorimo, gube zanimanje za pojedinosti i stalno ih trebamo smirivati. Ozbiljno razmišljam da u ponudu organizacije vjenčanja uključimo i antistresni program za mladenke.
Uz bok s najvećim europskim sajmovima vjenčanja
U sedam godina koliko traju Dani vjenčanja puno toga se promijenilo u načinu razmišljanja samih izlagača. Žele biti što atraktivniji, više nije dovoljno nekoliko četvornih metara prostora već se cijela industrija angažira na uređenju.
– Pratim, naravno, zbivanja na svim važnijim evropskim sajmovima vjenčanja i moram priznati da ne zaostajemo za njima. Osobito mi se sviđa Milanski, nisu loši ni sajmovi u Londonu i Muenchenu. I sami se trudimo kao organizatori potaknuti izlagače da budu što bolji dodjeljujući im nagradu za najuređeniji štand. Oni koji su duže s nama sada postavljaju veoma visoke kriterije.
Večer uoči našeg razgovora Dijana Pavković je imala susret sa 120 izlagača. Bilo je burno, kaže, jer kada su novi izlagači shvatili da je organizacija ozbiljna priča poželjeli su raskošnije predstavljanje, veće štandove, atraktivnije uređenje.
Recesija neće ugroziti humanitarni karakter
– Ne bih mogla reći da nas recesija nije pogodila, osjeća se u broju vjenčanja koja imamo pa i u veličini prostoru koji smo ove godine namijenili za Dane vjenčanja. U Areni smo prošle godine na raspolaganju imali 6.000 četvornih metara, ove godine na Velesajmu raspolažemo s 4.000 kvadrata. Ipak, nećemo odustati od humanitarnih sadržaja koje smatramo također bitnima, prije svega nećemo odustati od pomaganja Dječjoj bolnici u Klaićevoj. Od svake ulaznice za humanitarnu reviju koju će voditi Vlatka Pokos izdvojit ćemo pet kuna.
I dok Dijana Pavković razmišlja kako održati teško uspostavljenu tradiciju sajma Dani vjenčanja, podrška od podmlatka u nekoj daljoj budućnosti neće izostati. Sinovi, 10-godišnji Ante i 8-godišnji Ivan prateći Dječji sajam ponekad ju iznenade sa zanimanjem i pitanjima o Danima vjenčanja.
– Mogli bi jednoga dana biti dobri konzultanti -razmišlja mama Dijana.
Ne bi bilo prvi puta da se obiteljska tradicija nastavi. Naime, Dijana Pavković je prije 12 godina s ocem preuređivala devastirani prostor restorana Gastro Globus koji su zakupili vrativši se iz Njemačke. I kasnije je bilo teških trenutaka, smrt oca prije dvije godine, izgubljena obiteljska kuća u požaru… Čemu onda još strahovati od recesije? Organizatorica Dana vjenčanja će se ipak radije s njome uhvatiti u koštac – i pobijediti.
