Autor:
Katarina Butković
[email protected]
Da nije čovjek kafića, Željko Pervan pokazao je već pri dogovoru za razgovor – teško mu je bilo objasniti gdje je njemu najbliži kafić. Kao i uvijek, krenuli smo od djetinjstva, a taj rođeni Zagrepčanin odrastao je u Dubravi.
– U djetinjstvu sam 80 posto vremena provodio u sobi. Kad sam prvi put bio vani, nisam shvatio poantu izlazaka i tako je ostalo do danas. Nemam svoj kafić, ne hodam po Bundeku i Jarunu, a ako ne moram, ne idem u grad. Moj svijet su dokumentarci, knjige, rad.
– Pa kako ste upoznali suprugu?
– Kod susjede na rođendanu.
Pervan je karijeru počeo 1985. na Radiju 101, a nakon četiri godine prelazi na OTV i kreću Zločesta djeca, Rade u bunaru, Ispitivanje Hrvata u Vojvodini, nešto kasnije s Aljošom, Denisom, Antimonom i Tetkom zabavlja nas u Večernjoj školi… Sad priprema dva projekta i puni dvorane stand-up nastupima pod nazivom “Božanstvena komedija”, vodi Pervanov dnevnik na 2. programu Hrvatskog radija, radi za Novu i HTV.
Zagreb voli neizmjerno i bezuvjetno, ali smatra da nas je previše u njemu. Izluđuju ga prometne gužve, kaže da bi uveo prijamni ispit za dolazak u Zagreb, a višak ljudi u njemu transportirao u manje naseljena područja. Nekad mu se čini da Zagreb voli kao imaginaran pojam.
– Ponekad ovaj grad ima težak karakter, kao i žena, ali ga ipak volim, najviše Lenucijevu potkovu, Gornji grad i Bosansku ulicu, jer u njoj postoje prave vile, a ne “urbane”.
Znamo da je proputovao Europu pa želimo da usporedi Zagreb s drugim gradovima.
– U Zagrebu u odnosu na druge gradove ima puno Hrvata – nastavlja se šaliti.
A što bi učinio da je gradonačelnik?
– Ne bih se kandidirao za predsjednika.
