Autor:
Katarina Butković
[email protected]
Pokapati svoje mrtve u narodnim nošnjama bila je velika čast umrlima, ali velika nepravda prema živima. Danas je to vrlo lako reći, ali da je to netko rekao prije pedeset godina, u kući gdje se pokojnika opremalo ne bi dobro prošao. Tek kasnije shvatilo se da umiranjem Šestinčana umiru i nošnje. Najprije je na to ukazao župnik, biranim riječima, da nikoga ne povrijedi, a kasnije su to shvaćale i obitelji i svoje nošnje spremale u škrinje i ormare, a pokojnicima oblačili odijela iz najboljih dućana u Zagrebu.
Zahvaljujući tome ostalo je nešto nošnji iz 1940. godine, koje Šestinčani oblače kad nastupaju sa svojim folklornim ansamblom i pjevačkim zborovima. Točan broj nošnji se ne zna, jer je to obiteljska tajna. Nije tajna da i te nošnje polako umiru. Malo ih je, troše se. No, kada nešto umire, ima nade i da oživi. Tu nadu, taj dah života u kulturu Šestinčana udahnule su Šestinske švelje. Ima ih dvadesetak i po uzorcima stare nošnje izrađuju originalnu novu.
| Na lajbeku je grb i znak vjere Ivana, Helena i Hrvoje danas su samo za nas obukli šestinsku narodnu nošnju, i to najstariju i najvredniju. Ivanina i Helenina baka nabraja nam dijelove ženske nošnje: opleće, rubača, fertum, mašla podgrljenak, rubac, petokrunac, vunićasti rubac, mali rupčeki na bokovima, rubac na glavi, kraljuš (ogrlica od koralja), lačice (čarape), podvežnjak, žutaki (opanci) i zapanjac (trakica preko grudi). Hrvoje je nosio rubaču, gaće, čizme, lajbek, remen, rubac i petokrunu. Na lajbeku su hrvatski grbovi i znak vjere IHS. Nošnjom dominira bijela boja na kojoj je vez u crvenoj i tamnoplavoj. Rupci imaju cvjetni uzorak. |
Kako se može nazvati originalnom, ako je današnje izrade,- pitamo švelje.
Ruža nam kaže da, dok god se rade od originalnih lanenih plahti starih i po sto godina, dok god se vezu originalnim koncem i ručno, dotad se mogu nazivati originalnim nošnjama.
A što kada obitelji isprazne škrinje i ne mognu više poklanjati plahte?
– I tome smo doskočile,- govore švelje. -Nabavile smo tkalački stan i originalni laneni konac, osposobili dvije tkalje i najesen počinje proizvodnja nove tkanine po staroj matrici.
Što će biti kada vrijedne čuvarice šestinske baštine odu za svojim precima?
– Imamo desetak djevojčica koje su vrlo zainteresirane za nastavak izrade nošnji,- govori nam Đurđa.
Sve šestinske švelje nošnje šivaju bez ijedne kune naknade. Rade to iz ljubavi. Mira, Katica, Ruža, Smilja, Đurđa i sve koje ovaj put nisu bile s njima zaboravu su otele već dvadeset nošnji. Izrada jedne traje četiri mjeseca. Koliko je tu veza, šivanja, heklanja, pletenja, koliko uboda malim iglicama, brige i neprospavanih noći… Jer, za nastup sve mora štimati.
[nggallery id=155]
