Ukrajinski pijanist Lubomyr Melnyk jedinstvena je pojava na sceni suvremene klasične glazbe, što zbog svog nevjerojatnog skladateljskog i sviračkog dara, što zbog svoje markantne pojave. Iako mu se vjerojatno najslavniji album zove “The Song of Galadriel” (1985.), on sam sa svojom dugom sijedom kosom i bradom više nalikuje na kolegu čarobnjaka Gandalfa. Ili možda na Ivana Krstitelja, budući da su ga s pravom nazvali i “prorokom glasovira”.

Taj je nadimak stekao stvorivši ono što naziva “kontinuiranom glazbom”. U pitanju je unikatan i neponovljiv stil koji nastaje kombinacijom klasičnih klavirističkih tehnika te istočnih filozofija i borilačkih vještina kao što su Kung Fu i Tai Chi, a rezultira rafalima koje njegovi prsti ispaljuju po klavirskim tipkama brzinom kakva je u povijesti glazbe praktički neviđena. Naime, izmjereno je da Melnyk svakom rukom odsvira čak 19,5 nota u sekundi! Tako nastaje gusto tkanje slojeva glazbe za koju mnogi tvrde da zvuči kao muziciranje cijeloga orkestra, a ne samo jednog čovjeka za klavirom.

Na Melnyka su utjecali skladatelji poput Stevea Reicha i Terryja Rileya, a neke od njegovih djela često uspoređuju sa slavnim kelnskim koncertom Keitha Jarretta. Premda njegov izričaj mnogi opisuju kao minimalistički, Melnyk odlučno odbija taj termin i svoju glazbu radije naziva maksimalizmom, budući da svirač mora generirati gomilu nota za stvaranje četvrte dimenzije zvuka.

Iako živi i djeluje u Kanadi, Melnyk je izrazito vezan za svoje ukrajinske korijene, pa čak tvrdi da njegova glazba uopće ne bi postojala da nije Ukrajinac. “Odlika nam je to što smo skloni žrtvovati se. Ukrajinci su požrtvovni za stvari koje su im važne”. Prije nego je krajem prošle godine napunio 75 godina, obavio je tako i svoj aktualni album “The Scared Thousand” posvećen svojim junačkim zemljacima, ukrajinskim vojnicima koji su se nekoliko tjedana borili protiv goleme ruske vojske u tvornici čelika Azov u Mariupolju.

Album donosi dvije verzije dvadeset i pet minuta dugačke naslovne skladbe, jednu studijsku i jednu uživo te je sjajan primjer njegovog bravuroznog stila koji nijedan drugi pijanist današnjice nije sposoban izvesti. Ako vam to nije dovoljno za odlazak na koncert okorjeloga velemajstora koji kroz zadnjih šest dekada očarava publiku, poslušajte bilo koju od njegovih snimki i vrlo je vjerojatno da ćete se i sami zaljubiti u nove svjetove koje čarobno generira svojim prstima.