Autor:
Zvonimir Milčec
Da u proslavama zlatnog pira sudjeluje potomstvo i bliža rodbina, čak i poneki vjerni prijatelji, već je uobičajeno. Ali, da se na takvu gozbu pozivaju i svi (preživjeli) šulkolege, to nis čul. Učinio je to dr. Igor Voskresensky, do umirovljenja poznati onkolog na Rebru. Igor je maturiral 1950. na tadašnjoj Drugoj muškoj gimnaziji u Križanićevoj ulici. Deset godina kasnije oženil se kolegicom, doktoricom Vlastom. Dobili su dvije kćeri, a one su ih obdarile sa sedmero unučadi. Pa, treba li ljepšeg razloga za proslavu zlatnog pira?!
Oko slavljeničkog para za stolom se okupilo 30-ak uzvanika, a među njima i sedmorica iz “elitnog VIII a”, kak je Igorovom razredu znal komplimentirati profesor matematike Ivšić, zvan Ivša. Među njima nekadašnji vaterpolist Mladosti i juniorske reprezentacije Hrvoje Somogji, koji je danas Nino Sydney, arhitekt i (još ) vrhunski igrač squasha u Australiji. Pa kemičar, profesor emeritus Branko Kunst. Za stolom je i zvijezda sportskog novinarstva i publicistike Fredi Kramer, kao i dugodišnji novinar i moj dugovječni pajdaš ŽivkoGruden. Zbog bolesti ili drugih razloga nedostajali su im Boris Krstulović, arhitekt koji je proljetos dobil nagradu grada Zagreba za životno djelo.
Potom Mirjan Damaška, profesor emeritus s Yalea koji odnedavna zastupa Hrvatsku u postupku pred Međunarodnim sudom pravde. I još desetak drugih, razasutih širom svijeta.
Dečkima iz gimnazije, kao i svim ostalim uzvanicima, ovaj će zlatni pir ostati u dugom sjećanju zbog lijepih, osjećajima natopljenih Igorovih i Vlastinih riječi o tome kak se u ljubavi, skladu i međusobnom razumijevanju može skupa provesti pola stoljeća. Ali, bome i zbog još jednog zbilja pravog rariteta: otvorena je butelje vina iz 1876! E, pa, živjeli!
