Razgovaramo s Tomislavom Ivanišinom arhitektom i slikarom (Dubrovnik, 14. travnja 1942.). Samouk. Maturirao 1960. u Dubrovniku, diplomirao na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu 1967. Magistrirao 1971. pri Facoltà di Architettura u Rimu temom Franjevački samostan u Lopudu – obnova i revitalizacija. Od 1967. radi kao arhitekt na međunarodnom projektu urbanistički plan južni Jadran, potom u urbanističkim službama u Dubrovniku. Slika dubrovačke motive (ciklus Dubrovački sutoni, 2000), pelješke krajolike, marine dubrovačkoga priobalja i malostonskoga zaljeva te mrtve prirode. Izlagao samostalno u Dubrovniku (1988, 1990–93, 1995, 2000), Splitu (1995, 2000), te 1996. u Rijeci, Širokom Brijegu i Zadru.
Što je novo u atelijeru gdin Ivanišin?
Nema ništa nova u atelijeru Ivanišin. Ne postoji atelier Ivanišin. Volim slikarstvo i volim slikati… Ništa novo na ovomu svijetu, da netko voli slikati…
Kako odabirete motive?
Motive nalazim po mom nahođenju slobodno u prirodi… Važan je kolorit u mom slikarstvu. Trenutačno očekujem rezultate jednog natječaja.
Što mislite o suvremenom slikarstvu?
Volim slikarstvo Moneta, van Gogha, Klimta… Nisam naklonjen nekim suvremenim stremljenjima u suvremenom slikarstvu.
Planovi, izložbe, monografije..?
Planovi su u mojoj glavi vrludavi…
Ne zanosim se…
Nastavljam slikati…
Miroslav Pelikan
