Dioksin je jedan od najopasnijih otrova, vrlo je štetan za čovjeka i okoliš, a od njega je, upozoravaju neki znanstvenici, štetniji samo nuklearni otpad. Dioksini su organski spojevi iz skupine polikloriranih ugljikovodika. Dosad je otkriveno 419 vrsta spojeva srodnih dioksinu, ali samo 30 se smatra otrovnima.
Dioksini nastaju izgaranjem organskih tvari, organskih otpadaka pri spaljivanju otpada, ali i kao nusprodukt u kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji. Osim što su nusproizvod industrijskih procesa, mogu biti i proizvod prirodnih procesa poput vulkanskih erupcija i šumskih požara. Dioksini su neželjen proizvod taljenja, izbjeljivanja te proizvodnje nekih herbicida i pesticida. Najveći uzročnik onečišćenja okoliša dioksinom svakako su spalionice otpada.
Dioksina ima u zraku, tlu, vodi, sedimentu i hrani, posebno u mliječnim proizvodima, mesu, ribi i školjkama. Najniža razina dioksina je u vodi i zraku.
Kratkotrajna izloženost čovjeka visokoj razini dioksina, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija, može uzrokovati tzv. klorne akne i tamne mrlje na koži te poremetiti funkciju jetre. Dugotrajna izloženost dioksinu povezana je s poremećajima imunološkog sustava, oštećenjima u razvoju živčanog sustava, endokrinog sustava i reproduktivne funkcije. Kronično izlaganje životinja dioksinu može izazvati nekoliko vrsta raka.
Najugroženija su nerođena djeca i novorođenčad. Ugroženi su i pojedinci ili skupine ljudi izloženi povišenoj razini dioksina zbog zanimanja kojima se bave (primjerice radnici u papirnoj industriji ili spalionicama otpada).
UPOZORENJA I PREPORUKE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE
Kad dioksin uđe u okoliš ili tijelo, upozorava na svojim internetskim stranicama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u njima će se zadržati vrlo dugo zbog sposobnosti otapanja u masti i vrlo visoke kemijske postojanosti. Poluvrijeme života u tijelu je, u prosjeku, sedam godina. U okolišu se dioksini talože u hranidbenom lancu, a njihova je koncentracija najviša na višim razinama hranidbenoga lanca.
Procjenjuje se da 90 posto ljudske izloženosti dioksinu dolazi hranom. Zato je, upozorava WHO, nužna kontrola prehrambenih proizvoda. Hrana se dioksinom može onečistiti u svakom trenutku na putu od uzgajivača do stola pa se mora neprestano nadzirati – od proizvodnje, prerade, distribucije i prodaje.
Po preporukama WHO-a, zaštititi se možemo smanjujući unos životinjske masti i punomasnih mliječnih proizvoda te obogaćivanjem prehrane voćem, povrćem i žitaricama.
NAJPOZNATIJI SLUČAJEVI TROVANJA DIOKSINOM
Trovanja dioksinom vrlo otrovnim organskim spojem u svijetu poznata već gotovo 50 godina.
Nizozemska 2004. godine – u stočnoj hrani, koja je izvezena i u Njemačku i Belgiju, otkriven dioksin. Krmivo onečišćeno dioksinom kupile su 162 farme goveda, svinja, ovaca i koza u Nizozemskoj, osam u Belgiji i tri u Njemačkoj. Prijeporni proizvod došao je iz nizozemske podružnice kanadskog proizvođača krumpira McCaina, objavilo je nizozemsko ministarstvo.
Belgija 1999. godine – u piletini i jajima s nekih farma otkrivena je visoka razina dioksina. Ministri poljoprivrede i zdravstva dali su ostavke, a uhićeni su čelnici tvornice koja reciklira masti. Otkriveno je da su motorna ulja miješana s drugim mastima koje se inače upotrebljavaju za stočnu hranu. Ta afera i paničan strah od dioksina uznemirili su cijelu europsku javnost pa je Europska komisija zabranila prodaju belgijske govedine, svinjetine i mliječnih proizvoda u zemljama Europske unije zbog opasnosti od trovanja dioksinom.
Japan 1968. godine – pojava bolesti sa simptomima sličnim klornim aknama upućivala je na trovanje hranom. Utvrđeno je da bolest uzrokuje rižino ulje rafinirano uz pomoć polikloriranih bifenila radi uklanjanja neugodna mirisa. Istodobno se dogodio pomor pilića u istom području koji su hranjeni uljem dobivenim nusproizvodom u proizvodnji rižina ulja.
Italija 1976 godine – u gradu Sevesu izgred se dogodio u pogonu kemijske tvornice pri proizvodnji triklorfenola. Zbog pregrijavanja je nastao dioksin koji je uzrokovao klorne akne u radnika i mještana snažnije izloženih njegovu djelovanju. Ekstenzivne studije pogođenog stanovništva provode se i dalje kako bi se otkrili dugotrajni utjecaji dioksina na ljudsko zdravlje.
Bilo je i nekoliko slučajeva namjerna trovanja dioksinom, a svakako je najpoznatiji slučaj bivšega ukrajinskoga predsjednika Viktora Juščenka. Juščenko je u rujnu 2004. hospitaliziran zbog isprva neobjašnjive zaraze, a ruski stručnjaci tvrdili su, na temelju klornih akna koje su se pojavile na njegovu licu, da je posrijedi trovanje dioksinom.
Dioksin je sadržao i narančasti agens, kemijski herbicid koji su SAD raspršivale nad Vijetnamom od 1962. do 1971., a njegovo djelovanje još osjeća i najmlađi naraštaj Vijetnamaca. Kako su pokazala znanstvena istraživanja, gotovo 30 godina nakon rata narančasti agens još šteti ljudskome zdravlju.
