Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Dubrovnika , Stjepko Mamić, pomorski kapetan s tridesetogodišnjim iskustvom i slikar, autor je iznimna i osebujna opusa s nizom izložbi u najvećim svjetskim središtima.
Što je ključna karakteristika Vašeg slikarstva?
Obožavam ovo što radim, boje, pigmente, rad špatulom i silikonskim penilima na lanenom platnu, probavanje različitih tehnika, npr obožavam rad sa nježnim zlatnim listovima, tehniku koju sam usavršavao na Academie D’Arte- Firenze prvo kroz tehnike starih majstora a potom njihovu primjenu u suvremenoj umjetnosti. Kako mi je rekla jednom moja tamošnja mentorica prof Sonja de Francesci, da se ja jednostavno zaigram slikajući i da zato u mojim slikama ima toliko radosti. Ja zapravo prenosim na platno ono što osjećam: kad slikam mrežu slikam ono što vidim kada izranjam iz dubine mora. Ovdje bih jednostavno citirao moju dragu prof Annu Francescu Biondolillo koja prati niz godina moj rad i koja je jednstavno napisala da Mamic “ slika sa srcem u ruci” u knjizi o umjetnicima i njhovim djelima “Quando la creatura parla la cuore del suo Autore”, koja je predstavljena u Dvorani Colloseum rimskog Hotela Kolbe, u sklopu povijesnog zdanja Forum Romani. A zahvaljujući tome sam upoznao na promociji knjige ugledne rimske građane , prvenstveno mislim ovdje Gr. Uff. Dr. Alfonsa Sapiu te sam primljen u članstvo ugledne “Accademiae Culturale Europea” sa sjedištem u Rimu. Tako da svaki rad, uvrštenje u knjige, čaospise za kulturu i umjetnost donosi neki nova poznatsva, benefite .
Pomorski ste kapetan i slikar.
I jedno i drugo su moj život ispunili i uljepšali na najbolji mogući način. Rođen sam uz more; more i njegovo plavetnilo je valjda prvo što sam video dok su me moji roditelji, nona i stariji brat Nikša nosili kao bebu po teraci ispred kuće pa se valjda upilo u mene (smijeh). No, uistinu obožavam sve što ima veze s morem i podmorjem, morskom florom i faunom, barkama pa sam valjda bio predodređen za pomorca . A uz moru me veže i horoskopski znak, rođendan mi je 17. 03. Pa eto da podsjetim sve bližnje i daljnje da se uskoro bliži taj dan kada bi me trebali darovati ( haha, smijeh). A crtam, slikam od kada znam za sebe. Uvijek bih našao neki komad krede, ugljena, kamena, olovke, flomasteri… Još u osnovnoj školi moj talent je zapazio moja tadašnji nastavnik likovnog pok prof Vasić, vrsni slikar i pedagog. On je prije toga dodatno obučavao mog starijeg brata Nikšu, također pomorskog kapetana; prof Vasić je bio jako razočarna kada je moj brat umjesto likovne akademije za koju ga je proof Vasić pripremao odabrao pomorstvo. Onda sam došao ja pa je rekao da kad je brat umakao na brod da će se on potruditi da moj talent ne bude protraćen jer da sam definitivno predodređen za slikara. I tako dok bi druga djeca ganjala balun ja bih satima slikao, čitao i upijao knjige koje mi bi dao prof. Vasić. Uvijek bi govorio :”Ti ćeš mali sve ovo pročitat i naučit, zapamti, učenja nikad dosta”. I tako umjetnost i slikarstvo se uvuklo u mene ali i ljubav prema moru, putovanju i obilasku svijeta, što sam sebi bio zacrato kao životni zadataka još sa 5 godina kada sam čitao moju omiljenu knjigu “Tajanstveni otok” Julesa Verna, Nautilius mi se uvukao u krv i nije dao mira . A tek kada me stariji brat poveo na putovanje brodom nije bilo povratka. Umjesto u likovnjake tako i ja odoh u pomorce.Trideset godina sam plovio pos vim morima svijeta , posjetio brojne zemlje i gradove , upoznao mnoštvo ljudi , vidio i uživao u puno ljepota a ponekad patio izložen bijesu mora koje nas je podsjećalo kako je život krhak. Ukratko ,stekao ogromno životno iskustvo koje me je oplemenilo, učinilo građaninom svijeta i vratilo prvoj ljubavi slikarstvu.
Kako vidite svoju poziciju u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti?
Kako se ono u našem narodu kaže da je najteže uspjeti u svome selu (smijeh) i na tome ću stati jer bi otišli jako daleko u raspravi .
Smatram da sam uspio jer sam velikom broju ljudi po cijelom svijetu pokazao svoje slike, ljubiteljima umjetnosti se sviđaju moje slike (mogao bih reći amaterima jer amateur je zapravo francuski naziv za ljubitelje umjetnosti ali kod nas se s tim izrazom jako manipulira) ali i povjesničarima umjetnosti onima koji vole i cijene umjetnost, nečiji talent i trud; naravno riječ je onima koji nisu “iskompleksirani” pa slikar koji nije završio likovnu akademiju na području bivše Yu kod njih nema nikakav kredibilitet; sreća pa takvih nije bilo u doba Đure Pulitike, Iva Dulčića, Milovana Stanića, da ne pominjem Pabla Picassa, Salvadora Dalia ili ne daj bože Van Gogha ( smijeh).
Što je trenutno novo u atelijeru?
Kao i obično dan mi je kratak pa često ostanem raditi i duže u noć, ali kad se radi sa ljubavlju onda je sve lako.
Što Vas privlači Vašem omiljenom motivu?
Kao što svaki put kažem, obožavam sve što ima veze s morem i podmorjem, morskom florom i faunom, barkama, plavetnilom mora i nebeskog svoda iznad mora i moga Grada.
Slikate Dubrovnik, more, podmorje, ribe, brodove, pa i neke raznolike teme s vrlo izraženim kolorizmom.
Volim boje, nisam ja sivilo i beznađe, nikako, daleko od toga ( smijeh). Volim raznolikost kolorita, prštavost i vibrantnost boja.Bojom mogi izraziti osjećaje, pokretom špatulom prenijeti energiju na platno.Da bih postigao podatnost kolorita, nijanse i jačinu u mom radu svakodnevno koristim pigmente koje kupujem u Firenzi ( Zecchi) i Milanu ( Pelegrini); užitak je i kada biram pigmente, to je prava rapsodija boja, nijanse plave, zelene i crvene … Od uljnih boja jako sam zadovoljan s Pebeo i Lefranc and Bourgeois a akrilne Maimeri. Razvio sam i moju posebnu tehniku primjenom boja za staklo i keramiku u kombinaciji s akrilom, zlatnim i srebrenim listovima na platnu gdje su defininitivno zakon boje marke Ferrario sa kojima sam svjetlo u slikama podigao na jednu višu razinu. Alate za mnoge slike često izrađujem sam ali najviše radim sa špatulama i silikonskim kistovima.
Planovi, izložbe, monografije…?
Izložbe u Rimu, SAD-u, opet Pariz ponovno već u listopadu; u Londonu me čeka potpisivanje ugovora s jednom lijepom galerijom ; već sada radim za potrebe izložbe u Finskoj koja je planirana za početak 2018. godine. Kad mi je prošle godine predložena monografija malo sam ustuknuo: …“O , pa zar sam već tako star”( smijeh). E , pa sada moram i i tome početi razmišljati . Prvo da završim svoju novu web . stranicu koju zbog obveza polako radim ali već ju privodim kraju pa ćete uskoro moći vidjeti redizajniranu na www.raguza.net .
Miroslav Pelikan
