Suvremeni hrvatski i izraelski likovni umjetnik, slikar Peter Weisz ( 1943.g.), autor iznimnog i složenog opusa, izlagao je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama diljem svijeta, osoba živopisne i doista nesvakodnevne biografije.


Imate vrlo zanimljivu osobnu povijest. Možete li izdvojiti, dvije, tri točke o događajima koji su na Vas najviše utjecali?

Izdvajam – kada sam s devetnaest godina bez sredstava i podrške otišao u Pariz i uspio položiti prijemni ispit na Akademiji. Drugi je odlazak u Izrael (nakon što sam već živio u mnogim zemljama) – te kada me tamo zatiče rat u Hrvatskoj. Kao član njihove Udruge likovnih umjetnika uspijevam skupiti donaciju za hrvatske umjetnike od 40 izraelskih umjetnika (koji nemaju veze s Hrvatskom..a neki su profesori na tamošnjim Akademijama-ili vrlo poznati i priznati u zemljama iz kojih dolaze). To je 1993 bio prvi gest dobre volje prema Hrvatskoj iz te zemlje. I treći događaj je 1998, kada u Osijeku iniciram stvaranje nevladine Udruge ” Olimpijada kulture “-koja kasnije mijenja ime u WAG – ( World Art Games-Svjetske Umjetničke Igre ) – i čiji sam sada su-predsjednik. Danas je to Glavni ured od više od 60 Udruga Nacionalnih Odbora u više od 60 zemalja svijeta …i uspjeli smo do sada održati četiri takve ” Olimpijade “. To podrazumijeva da Nacionalni odbori odabiru svoj tim umjetnika iz raznih područja umjetničkog izričaja.

Nakon prava i umjetnosti studirate u Parizu na Akademiji likovnih umjetnosti.

Da u klasi profesora Clarina.

Živjeli ste i djelovali u više zemalja.

Da – u Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Izraelu….

Ekspresionistički izričaj je ključan za Vas.

Prvenstveno sam sklon ekspresionizmu i novoj figuraciji…ali sam zadnjih godina puno pažnje posvetio i apstraktno-ekspresivnom slikarstvu

Predstavljate se umjetnikom apstraktne estetike.

Da

Kako pristupate motivu?

Zanima me prvenstveno atmosfera-ugođaj. Neki puta to kreće spontano iz jedne linije ili boje…a neki puta svjesno želim stvoriti neki željeni ugođaj. On ne mora nužno biti i dopadljiv.

Često ste samostalno izlagali. Važnost izlaganja za umjetnika?

Izložbe su bitne da svoj rad predstavite drugima, čujete i vidite njihove reakcije…ali ipak najbitnije je da ste Vi sami zadovoljni urađenim.

 

Kako doživljavate suvremenu umjetnost?

Pratim je, neke stvari mi se dopadaju…no smatram da ako je riječ o slici – ona mora biti izložena u prostoru, stanu, uredu, muzeju i sl….jer tek onda ona može komunicirati s onima koji ju promatraju i žive s njom. U umjetnosti je najvažnija upravo ta mogućnost svakodnevne komunikacije između autora i promatrača.

Novosti u atelijeru.

Ja sam po prirodi kampanjac. Mogu slikati neprekidno danima-kada se napunim emocijama…ili kada mi se stvari ” događaju ” …a onda nastupa duži period odmora, punjenja. Vjerujem da je to najpoštenije…i jedino iskreno. Dozvoljene su i greške …drugačije umjetnost može prerasti u savršenu ili manje savršeno majstorstvo…što je također vrijedno.

Planovi, izložbe, monografije…?

Monografiju već imam…izložbe bih rado imao – no godinama je zamorno organizirati izložbu …tako da sam spreman izlagati ( a imam i puno radova ) ako galerija preuzme organizaciju i pripreme