Povsud je beli Zagreb vezda
Baš kak je bilo negda predi,
Pod Kamenita vrata gda su
Dohajali nam oci, dedi.
Gda zbilam Zagreb bil je stari,
Vu one lepe, drage cajte,
Kaj Šenoa ih spisal lepo –
Pozabiti nigdar to najte.
Tam Majki Božji z Jezušekom
Navek su znali naši dojti
I kleknut se i molit vruće
I z lehkom dušom od tud projti.
I denes tak na Božić dragi
Pod Kamenitu boltu pemo –
Nigdar zapuščat vu živlejnu
To sveto mesto mi ne smemo …
Vuk-Vuk.
Večer, 23. prosinca 1933.