Predstava Soba za poglede nastala je prema priči Virginije Woolf Nova haljina. Drama je to o promatranome izloženom pogledima drugih koji nisu uvijek tihi i pažljivi.
Raširen i izrazito nepopularan fenomen tjeskobe i srama, elementi socijalne fobije kao posljedice nesnalaženja u dominantnim društvenim obrascima na događajima kojima često pridajemo veću pozornost nego što doista zaslužuju intrigantne su točke u svijetu prepunom happeninga i evenata u kojima je sve unaprijed određeno i likovno zadano.
SOBA ZA POGLEDE | Room for a view, monodrama
VIRGINIA WOOLF / IVANA BULJAN LEGATI
Srijeda, 27.06. u 20 sati
Urania – prostor kreacije
Priča na posve dirljiv način probija u unutarnji, nestabilan život krhke, društveno (ne)angažirane, plašljive i u osamu povučene jedinke, stanovite Mabel Waring, koja naoko nevažanim događajem odlaska na zabavu u društvo kojemu zapravo ne pripada pokušava razbiti ciklus nesigurnosti i nemira koje osjeća pred drugim ljudima.
Ona želi poraditi na svojoj nedruštvenosti. Suočena s posljedicom svojega izbora, stidljiva i gotovo nijema od usmjerenosti na vlastite nedostatke, prekomjerno opterećena dojmom koji ostavlja na druge ne uspijeva se uključiti u opći slijed večeri. No to nipošto ne znači da se njezin trud nije isplatio.Naš je um veoma porozan. Propušta tuđe poglede, kritike. Drhti pod teretom straha od neprihvaćenosti. No, nije osobito mudro govoriti otvoreno o unutarnjim borbama, sumnjama, strahovima jer to može izlučiti nepopravljive posljedice po položaj koji nam društvo dodjeljuje. Raširen i izrazito nepopularan fenomen tjeskobe i srama, elementi socijalne fobije kao posljedice nesnalaženja u dominantnim društvenim obrascima na događajima kojima često pridajemo veću pozornost nego što doista zaslužuju intrigantne su točke u svijetu prepunom happeninga i evenata u kojima je sve unaprijed određeno i likovno zadano.
Međutim bol zbog prikrivanja različitih sumnji, hinjenje odvažnosti da bi se održala što bolja pozicija u društvu; ti mali nevidljivi zločini koje nam statusna tjeskoba može priskrbiti moraju jednom doći svome kraju. Jednom to mora biti izgovoreno jer ne može se trajno podnositi.
Autorski tim:
- Režija i oblikovanje svjetla: Marina Petković Liker
- Prema prijevodu: Sanje Lovrenčić
- Dramatizacija: Ivana Buljan Legati
- Kostimi i scena: Zdravka Ivandija Kirigin
- Glazba: MrLee&IvaneSky /Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle/
- Fotografija, dizajn i video materijali: Darije Petković
Predstava je osvojila 2 nagrade za najbolju izvedbu monodrame na međunarodnim festivalima monodrame BEFEMON u Vojvodini, te MONOAKT na Kosovu
