Autor:
Zlatko Gall
Darko koncert sebi u čast posve sigurno ne bi volio. No, dao bih ruku u vatru da bi ga beskrajno veselilo da na okupu vidi drage prijatelje s “ove i one” strane pozornice s kojima je dijelio strast prema glazbi. I to u baš u “Tvornici” u kojoj smo, poput gotovo zaboravljenih čangrizavaca iz Muppet Showa, većinu koncerata odgledali s čašom malvazije u ruci na galeriji-balkonu kluba.
“Sjaj u tami” nisu ni zakašnjele karmine, ni medijski napuhan “in memoriam” o prvoj obljetnici smrti, ni domjenak povodom Porina kojeg nije dobio za života… “Sjaj u tami” je zajedničko prisjećanje na prijatelja koji, očito je, ne nedostaje samo obitelji i bliskim prijateljima, likovnjacima i medijima u kojima je tvrdoglavo zagovarao vrijednosti pop-kulture, već i “sceni” koju je bespoštedno secirao ali i strastveno podržavao. Uvjeren da su nekoć Lačni Franz, Massimov Dorian Gray i Boa jučer a Renato Metessi i Gustafi danas, bili i ostali vrijedni svakog zagovora i pažnje. I kao glazbenici i kao ljudi.
“Sjaj u tami” nije koncert. On kani biti nešto posve drugo: dolično glazbeno prisjećanje na Darka Glavana; prijatelja koji je “izmislio pop-kulturu”.
