Na dan stogodišnjice rođenja operetne pjevačice Ruže Cvjetičanin, u petak, 5. veljače 2016. u 12 sati, u foyeru zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta bit će predstavljena monografija Ruža Cvjetičanin i zagrebačka opereta, autora Davora Schopfa u izdanju Društva Hilarion.
Petoga veljače 2016. navršava se stogodišnjica rođenja operetne prvakinje Ruže Cvjetičanin (1916. – 2002.).
Karijeru je počela 1933. godine u Hrvatskome narodnom kazalištu, nastupajući u operetnim predstavama na obje njegove pozornice – velikoj, u zgradi HNK-a i maloj, u Frankopanskoj ulici. Godine 1955. prešla je u ZGK Komedija, postavši umjetnička osobnost koja je povezala i dala kontinuitet dvama sjajnim razdobljima zagrebačke operete, onome prije Drugoga svjetskog rata u HNK-u i dvama desetljećima Komedijinih opereta pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.
Ruža Cvjetičanin bila je pripadnica generacije operetnih umjetnika koje su na pozornici zasipali cvijećem jer je za operetu bila rođena. Svoju nadarenost prepoznala je sama i oni koji su je počeli usmjeravati. Bila je jedna od najvećih zvijezda kazališnoga žanra koji počiva na nadarenosti protagonistâ. Bila je među prvim pjevačicama koje su gostovale u inozemstvu poslije Drugoga svjetskog rata. Trijumfirala je s Rosalindom u Šišmišu u Grazu, s Fedorom u Cirkuskoj princezi u Lübecku i Groficom Maricom u Linzu. Nije prihvatila ponude za stalnim angažmanima iz nekoliko značajnih europskih kazališta jer je u isto vrijeme svjetsku karijeru započinjao njezin suprug, proslavljeni fagotist Rudolf Klepač te je ona zbog obitelji odlučila ostati kod kuće.
Godine 1964., prigodom 30. obljetnice umjetničkoga rada Ruže Cvjetičanin, dogodio se nesvakidašnji događaj u kazališnim ljetopisima. Hrvatsko narodno kazalište pozvalo je svoju nekadašnju operetnu primadonu i tadašnju prvakinju ZGK Komedija da proslavi jubilej na svojoj prvoj pozornici. Cijeli ansambl Komedije izveo je operetu Kod bijeloga konja, gostujući u zagrebačkome HNK. Publike je bilo toliko da se sjedilo po stepenicama na balkonu. Predstava je morala biti ponovljena u HNK u Zagrebu i još jedanput u Komediji.
Svojedobno je jedan londonski radio reporter putovao Europom tražeći najbolju radijsku pjevačicu i pronašao je u Zagrebu; snimio je Ružu Cvjetičanin i objavio njezinu sliku na naslovnici radijske revije s potpisom – Rose Flower.
Ruža Cvjetičanin je kao sedamnaestgodišnja došla na audiciju u HNK pred komisiju u kojoj su bili Petar Konjović, Krešimir Baranović, Lovro Matačić, Jakov Gotovac i Aco Binički. Odmah su je poslali na pokuse za Leharovu operetu Grof Luxemburg. Zatim je počela učiti pjevanja kod Marijana Majcena, Ivane Arnold i kasnije kod Marije Borčić i ples kod Margarete Froman. Debitirala je 22. studenoga 1933., u glavnoj ulozi Angele u Grofu Luxemburgu, i to je bio početak briljantne karijere bogomdane scenske umjetnice iskonskoga šarma, muzikalnosti, dobro školovanoga glasa i pristaloga scenskog izgleda.
Nizala je ulogu za ulogom, prvih nekoliko godina iz primadonskoga faha. Kada je 1939. iz zagrebačkoga kazališta otišla Marica Lubejeva, koja je držala cijeli subretski operetni repertoar, Ruža Cvjetičanin je kao najmlađa, preko noći preuzela sve njezine uloge. Subretski fah odmah ju je oduševio zbog mnogo plesa i mogućnosti glumačkih izričaja, pa je cijeli njezin temperament mogao više doći do izražaja. Naizmjenično pjevanje primadonskih i subretskih uloga bio je izazov koji je voljela i koji joj je bio zanimljiv, a publici također. Ostvarila je 59 operetnih uloga, 8 opernih, 4 dramske i jednu u mjuziklu.
Grofica Marica, mala Floramye, Hannerl u Trima djevojčicama, Bronislava u Đaku prosjaku, Valencienne i Hanna u Veseloj udovici, Viktorija, samo su neke od njih.
