Predstava „Romeo i Julija“ nastala po drami Williama Shakespearea, u režiji Predraga Miki Manojlovića, i u izvedbi Radionice integracije iz Beograda te Qendra Multimedia iz Prištine gostuje u subotu, 13. veljače u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Poznati tragični zaplet o mladim veronskim ljubavnicima, čija je ljubav okončana smrću zbog zavade njihovih obitelji bavi se mržnjom, ali i sposobnošću voljenja, nerazumijevanjem te nužnošću komunikacije i premošćivanja razlika. S glumcima iz Prištine, Beograda, Sombora, Sarajeva i New Yorka, srbijansko-albanski projekt otvara osjetljive teme, odražavajući i danas aktualne duboke podjele i napetosti između dvaju nacionalnih i političkih entiteta. Tumačeći Montecchijeve na albanskom, a Capulettijeve na srpskom jeziku (pojedini likovi poznaju oba jezika), predstava govori i o tome koliko je jezik premostiva ili nepremostiva prepreka, jer ljudi se mogu razumjeti i ako ne govore istim jezikom, a ne razumjeti se i kad govore istim.
Glume: Mensur Safciu, Nikola Rakočević, Predrag Miki Manojlović, Nebojša Glogovac, Tristan Halilaj, Goran Jevtić, Armend Baloku, Faris Berisha, Uliks Fehmiu, Edona Reshitaj, Nataša Tapušković, Milica Janevski / Jovana Gavrilović, Anita Mančić, Arta Selimi.
Režija i adaptacija teksta: Predrag Miki Manojlović. Dramaturgija: Olga Dimitrijević. Koreografija: Sonja Vukićević. Glazba: Vladimir Pejković. Scenografija: Branko Hojnik. Kostimografija: Zora Mojsilović. Oblikovanje svjetla: Radomir Stamenković. Oblikovanje zvuka: Dobrivoje Milijanović.
O predstavi je Predrag Miki Manojlović kazao: “Iskreno mislim da je uzrok postojanja svijeta ljubav, a njegovo ishodište mržnja. To je misterija: kako se to čovjek rodi, prvo je beba, pa dijete i ubrzo biva izložen uglavnom negativnim utjecajima, svojih najbližih, roditelja, sredine i počinje da ne voli“,te dodao: “Ova predstava nije odraz političkog mišljenja, već djelo ljudi koji imaju talent, pamet i hrabrost. Svaki od njih voli svoju naciju i ne mrzi tuđu. Velika je stvar, da su se okupili umjetnici iz Beograda i Prištine i punim srcem i snagom radili zajedno. Odvija se u današnjem vremenu, u Veroni. Nema lokalni prizvuk. Ključna nit su mržnja, ljubav i jezik kao most, zid.
Između srpskog i albanskog naroda i dalje postoje netrpeljivost, konflikti, nesporazumi i trvenje. Iskustvo postkonfliktnih odnosa među bivšim jugoslavenskim republikama govori da je kultura bila ta koja je uspjela da nadvlada barijere – teritorijalne i u međuljudskim odnosima. Uspjela je najbržim i najbezbolnijim načinom otvoriti vrata toleranciji i interkulturnom dijalogu.
Predstava ‘Romeo i Julija’ je ozbiljan dokaz da je moguća komunikacija i suradnja srpskih i albanskih umjetnika. Ovaj složeni projekt je zainteresirao široku javnost i nadam se mijenja svijest pojedinaca. Osim intelektualcima, naš projekt se obraća još jednoj veoma važnoj grupi, građanima, o kojima se zapravo u univerzalnoj Šhakespearovoj drami i radi. Među građanima i dalje vlada netrpeljivost i netolerancija. Predstava upućuje na značaj prevladavanja predrasuda, jačanje povjerenja, prevladavanje nerazumijevanja i nedostatka tolerancije. Naši ‘Romeo i Julija’ predstavljaju svojevrsni kulturni događaj i imaju široku gledanost u Srbiji, Kosovu…“
O predstavi je kazališna kritičarka Ana Tasić u „Politici“ zapisala „ izbor da se na beogradskoj sceni govori dvojezično, bez prijevoda teksta na albanski jezik, značajan je i hrabar. Riječ je o simbolički efektnom činu koji u sebi nosi metaporuku, ideju da se moramo razumijeti i onda kada se ne razumijemo, to jest da komunikacija treba da se odvija usprkos konkretnoj (jezičkoj, političkoj) barijeri. ..“ Finale predstave donosi jasnu misao o nezaobilaznosti pomirenja suprostavljenih strana, Capulettijevih i Montecchijevih, Srba i Albanaca, nakon tragedije, bolne za obje strane. To je uobličeno na scenski uzbudljiv način, u okolnostima skidanja maski, razbijanja kazališne iluzije (…) Manojlovićevo scensko čitanje Šhakespearove tragične romanse politički je i umjetnički čin.“ Na portalu Novosti Saša Ilić je zabilježio: „Ovo bi bila još samo jedna interpretacija Šhakespeareove drame da se nije radilo o kazališnom eksperimentu koji je snažno uzdrmao mrežu kulturno-povijesnih i političkih značenja, koja je, iako nevidljiva, bila razapeta oko scene. (…) Scena u obliku latiničnog slova ‘X’ funkcionira kao interpretativna šifra samoga redatelja i može označavati raskrižje, podijeljeni grad (Mitrovica) ili naprosto matematičku nepoznatu za kojom tragaju Manojlovićevi Romeo i Julija.“
