Postoji li pitanje koje žene češće postavljaju sebi, prijateljicama ili terapeutima od onog: „Zašto mi se stalno ponavlja isti tip odnosa?“ Kako to da, unatoč iskustvu, zrelosti i radu na sebi, iznova završavamo u sličnim ljubavnim odnosima – sa sličnim emocijama i sličnim razočaranjima?


O tim se pitanjima rijetko promišlja na dubljoj razini. Češće se okrivljujemo, propitujemo vlastitu vrijednost i osjećamo sram zbog „loših“ izbora nego što zastanemo i pokušamo razumjeti kako zapravo biramo svoje partnere i iz kojeg unutarnjeg mjesta taj izbor dolazi.

Istraživanje tog procesa nije nimalo jednostavno. Ono zahtijeva vrijeme, sigurnost i prostor u kojem možemo biti iskrene – bez potrebe da budemo jake, racionalne, „nedramatične“ ili „one koje sve drže pod kontrolom“. Tek u takvom prostoru postaje moguće postaviti važna pitanja: Što me privlači? Što tražim u odnosima s takvim muškarcima? Što toleriram? I gdje u tom procesu postupno gubim sebe?

Čuti tuđa iskustva, prepoznati sličnosti i osjetiti da nismo jedine koje su povjerovale, dale priliku, pomaknule vlastite granice i na kraju bile povrijeđene, može biti duboko olakšavajuće. U tim se razgovorima često po prvi put jasno uočava razlika između kompromisa, koji je sastavni dio svakog odnosa, i trenutka u kojem kompromis prerasta u postupni gubitak vlastitog identiteta.

Izbor partnera nije pitanje sreće, nego psihološke zrelosti i svjesnih granica

Izbor partnera tako prestaje biti pitanje „sreće“ i postaje duboko psihološki proces, povezan s privrženošću, samopoštovanjem, granicama i osobnom zrelošću. Razumjeti taj proces znači dobiti priliku za drugačiji izbor – ne savršen, ali svjesniji.

Upravo iz rada sa ženama, njihovih pitanja, dilema i ponavljajućih životnih priča, izrodila se ideja za stvaranje sigurnog prostora za ovakve razgovore. Tea Lučić, psihologinja, i Martina Podobnik, socijalna radnica, edukantice psihoterapije smjera transakcijske analize, svaka s gotovo deset godina iskustva u području mentalnog zdravlja, posljednje tri godine intenzivno rade sa ženama na temama partnerskih odnosa, samopoštovanja i emocionalnih obrazaca. Kroz individualni i grupni rad postalo je jasno koliko ženama nedostaje mjesto gdje mogu zajedno učiti, dijeliti, dobiti podršku i jasnije razumjeti svoja iskustva – bez osuđivanja i brzih rješenja.

Radionica „Kako biramo svoje partnere?“

Iz te potrebe nastala je psihoedukativna radionica „Kako biramo svoje partnere?“, osmišljena kao siguran i podržavajući prostor za žene koje žele dublje razumjeti vlastite obrasce i odnose. Radionica se odvija uživo, u malim, intimnim grupama do najviše deset sudionica, kako bi se osigurali povjerenje i dovoljno prostora za dublje istraživanje.

Naime, način na koji biramo partnere rijetko je slučajan. On je povezan s našim ranijim iskustvima bliskosti, s onim što nam je poznato i emocionalno „sigurno“, čak i onda kada nas dugoročno povrjeđuje. Razgovori o tome kako biramo partnere, gdje pristajemo na kompromis, a gdje se postupno gubimo, nisu luksuz. Oni su važan dio brige o mentalnom zdravlju i temelj za stvaranje odnosa u kojima ostajemo povezane – i s drugima i sa sobom.

 Radionica „Kako biramo svoje partnere?“ održat će se 21. veljače 2026. u Zagrebu, u psihoterapijskom coworking prostoru u Preradovićevoj ulici.

 Prijave i više informacija :

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSeIEPivCASoEL8LCJMS8j9YlWleF4G1NKFzVRT9r49JVx8B-g/viewform

Vezani članciViše od autora