Priča o uspjehu braće Perko započela je vrlo skromno, ali s jasnom ambicijom. Saša Perko i Dean Perko, danas suvlasnici i direktori grupacije tvrtki DOMinvest, svoj su put gradili doslovno od temelja. Počeli su s nula djelatnika. Najprije su otvorili projektni ured, a nakon šest mjeseci Saša i Dean odlučili su osnovati građevinsku firmu DOMinvest. Dean je prvih nekoliko mjeseci proveo na samom gradilištu, učeći posao na licu mjesta. Danas je situacija bitno drugačija – grupa zapošljava oko 80 ljudi, s planom da do kraja godine taj broj naraste na 90. DOMinvest grupa danas pod svojim okriljem uspješno objedinjuje DOMinvest (gradnja), DOMinvest development (nekretnine i investicije), DI plan (projektiranje) te DI trade materijale (distribucija materijala). S projiciranim prihodima od 20 do 25 milijuna eura za 2026. godinu, ova grupacija potvrđuje status jednog od najdinamičnijih i najbrže rastućih poslovnih sustava u državi.
Rad u „šestoj brzini“ i arhitektura uspjeha
Mnogi se pitaju je li ovaj impresivan rast rezultat jednog sretnog trenutka ili su se kockice godinama slagale. Saša objašnjava kako je ovo isključivo rezultat kontinuiranog rada, i to ne u prvoj ili drugoj brzini, već u šestoj. Ističe kako je riječ o vrlo promišljenom i pametnom ulaganju, iako priznaje da je bilo i grešaka te loših poteza. Izuzetno su pažljivo birali gdje ulažu novac, znajući da će ulaganje u edukaciju, ljude i radne procese kad-tad donijeti rezultate. Sada, kada su se sve kockice posložile, ti rezultati postaju kristalno jasni.
Kada je riječ o tajni rasta, Saša tvrdi da ona zapravo ne postoji. Ključ vidi u jasnoj viziji, želji za svakodnevnim, pa i najmanjim napretkom, te u neprestanom učenju i radu. Iako se često misli da poduzetnici rade dok drugi spavaju, Saša pojašnjava svoju rutinu: „Nije baš 16 sati dnevno, ali u mom slučaju to je u prosjeku 11 do 12 sati rada svaki dan, šest dana u tjednu. Naravno, sve su ovo prekovremeni i neplaćeni sati“.
Čest problem brzorastućih tvrtki je opasnost da se sustav uruši iznutra pri naglom povećanju broja zaposlenih. Dean napominje kako njihov prijelaz nije bio instantan, već se gradio punih osam godina. Unatoč velikim prihodima i veličini projekata, njihova je strategija specifična: “Uz količinu projekata koje imamo mogli bismo zapošljavati 250 do 300 ljudi, ali većinu poslova radimo s podizvođačima i vanjskim suradnicima. To nam omogućuje maksimalnu fleksibilnost i sposobnost da brže rastemo.”
Strategija rizika: Zašto je „overkill“ bio ključan
U svakodnevnom radu, Dean je vrlo rigorozan oko upravljanja vremenom. Izbacuje sve što nema izravan utjecaj na krajnji rezultat – prije svega nepotrebne sastanke bez konkretnih odluka, aktivnosti koje onemogućuju skaliranje, te ga nervira stalno “gašenje požara” koje se događa kada sustav nije dobro postavljen. S druge strane, Saša do maksimuma forsira tri stvari: rad na sustavima jer oni jedini multipliciraju rezultat, ulaganje u kvalitetne ljude koji vjeruju u njihovu viziju te fokus na ključne odluke o tome kamo uložiti vrijeme, kapital i energiju.
Kada se analiziraju ključne odluke koje su ih lansirale u vrh, Saša izdvaja dvije koje su drugima djelovale previše rizično. Prva je agresivno reinvestiranje dobiti. Od samog početka donijeli su odluku da ne “vade” novac iz firme, već ga u sto postotnom iznosu vraćaju u razvoj ljudi, procesa i znanja. “To je išlo toliko daleko da i danas privatno živim vrlo racionalno i na vlastitom tekućem računu držim tek ono najnužnije, jer smatram da kapital u ovoj fazi ima puno veću vrijednost unutar firme nego izvan nje,” kaže Saša, dodajući da su mu mnogi savjetovali da ipak stavi nešto sa strane za sigurnost. Druga odluka bila je rana reorganizacija i nešto ambicioznije postavljena upravljačka struktura. Procese i odgovornosti definirali su vrlo rano, gotovo kao ozbiljna korporacija, iako su tada još bili relativno mala firma, što im je kasnije omogućilo rast bez raspada sustava.
Privlačenje vrhunskih stručnjaka također je bio izazov. Dean smatra da ljude ne treba uvjeravati, jer oni sami prepoznaju energiju, strast i fokus. “Otvoreno komuniciramo viziju koja se realno događa, a ne samo priča. Ne glumimo savršenstvo, griješimo i to otvoreno kažemo, ali sve radimo u interesu firme. Vrhunski ljudi to prepoznaju i to im je važnije od klasične sigurnosti,” objašnjava Dean.
Mit o bogatstvu i filozofija neprestanog rasta
Postoji i mit o bogatstvu vlasnika koji Saša rado pojašnjava. Ljudi vide grafikon rasta i misle da plivaju u novcu, ali realnost je drukčija. “To je tipična zabluda. Nisam fokusiran na izvlačenje dobiti, već na osiguravanje stabilnosti i normalnih uvjeta za život. Živim prilično jednostavan i prizeman život, a sve što zaradimo ostaje u poslu – u opremi, materijalima i radnom kapitalu za sve veće projekte. Dio naravno ode i na poreze i PDV.”
Mnogi ovaj uspon vide kao “uspjeh preko noći”, ali dečki naglašavaju da su to godine rada. Iako priznaju da je bilo slobodnih vikenda i ljetnih odmora za punjenje baterija, ključ je u konzistentnosti i prioritetima. Uspjeh nije jedan veliki potez, već stotine malih, ispravnih odluka koje se godinama slažu u istom smjeru. Saša i Dean dodaju kako se ne osjećaju manje važnima iako su zadnji u lancu isplate: “Kad radite dobro, rezultati dolaze sami. Naša je odluka da sve reinvestiramo, pa je sav novac u radnom kapitalu.”
Na samom kraju, braća su sigurna u svoj put. Da sutra sve stane i nestane, Saša i Dean kažu da bi apsolutno imali snage ponoviti sve ispočetka jer obožavaju poduzetništvo. Zaključuju kako bi ovaj put vjerojatno bio i brži jer se najefikasnije uči na vlastitim greškama, vodeći se izrekom svog prvog trenera: “Fail fast, fail forward.” Za sada, to čine vrlo uspješno.
FOTO: Dejan Tatomir
