Trostatnim koncertom na zagrebačkoj Šalati u subotu 30. svibnja, Prljavo kazalište službeno je krenulo u svoju “povratničku” Pantastic turneju. Dan poslije, društvene mreže preplavile su fotografije ekstatičnih obožavatelja te statusi i poruke oduševljenja što znači da su Prljavci opravdali očekivanja koja su postepeno potpirivali posljednjih nekoliko tjedana.
Sve je započelo velikim vatrometom, a pjevali su se dobro poznati hitovi iz ranijih godina benda, kao i pjesme s najnovijeg albuma.
Prljavo kazalište se vraća!
Na Pantastic turneji proći će nekoliko hrvatskih gradova, a prenijet će i dio atmosfere sa “Zabranjenog koncerta” koji slavi gotovo 26 godina (17. listopad 1989.) te predstaviti 15. studijski album.
Prije spektakla na Šalati, imali smo priliku porazgovarati s Mladenom Bodalecom…
Kako se inače osjećate prije svojih koncerata?
Pa dobro se osjećam, dužnost ti je biti dobro raspoložen, nemaš pravo na neraspoloženje, jer tko sam ja da kvarim raspoloženje tisućama ljudi. Prema tome, moraš dati sve od sebe koliko god to ponekad nije baš lako i čovjek se osjeća loše, to se ne smije osjetiti na pozornici, jer ljudi koji su platili da bi slušali baš tvoj koncert imaju pravo da te vide u najboljem svijetlu.
Imate li tremu prije koncerata ili je to preraslo u nešto superiornije?
Davno je to prešlo u odgovornost. Moraš imati odgovornost prema javnom nastupu, ali baš da ti nije ništa, to je neozbiljno. Uvijek je logično da ste na takvim događanjima malo uzbuđeniji, moraš maknuti rutinu na stranu i dati sve od sebe da ti bude dobro.
Za razliku od prije 25 godina, što vas sada inspirira u stvaranju glazbe?
Čovjek okrene glavu lijevo-desno i vidi svijet koji ga okružuje, sudbine ljudi, malih, obespravljenih, željnih da zavape i izraze svoje stanje. Uvijek smo bili glasnogovornici takvih ljudi, pjevali smo uvijek o ljubavima – onim koje su se dogodile davno, koje su svježe, kao i onim koje se nikad neće dogoditi. To su neiscrpne teme, postoje milijuni ljubavnih pjesama koje su napisane i opet će biti.
Tijekom godina, što bi rekli koja vam je pjesma bila najuspješnija?
Na to vam pitanje ne mogu odgovoriti, to vam je kao s majkom i njezinom djecom, svako od njih voli na svoj način. Iza Prljavog kazališta je 150 pjesama, iako se ja nikada nisam pronalazio u hitoidnim pjesmama, nego su na mene veći trag ostavljale one zadnje pjesme u albumu.
I za kraj, koja su vam najdraža mjesta u Zagrebu, kafići, restorani, neko kultno mjesto na kojem ste ostavili svoju prošlost?
Pa, recimo, Tingl tangl u Mesničkoj, koji više ne radi, kao i jedna pivnica u Vlaškoj koju smo posjećivali kao mladi. Što se restorana tiče, o njima ne volim govoriti jer mi uvijek ostave neizbrisiv trag oko struka (smijeh).
