Odavno pišem o sve većem i stalno narastajućem ciklusu slika u različitim tehnikama i na raznim formatima izazovnog i zanimljivog motiva figura u pokretu Duška Šibla, suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara, iskazane u izvrsnoj kombinaciji vrelog kolorizma i silnih energetskih silnica, u nizovima gesti i pojava tajanstvenih zanesenih likova u plesu, u grču, u moći i ekstazi, u muci i boli.

Nedavno je slikar završio niz od pet slika na platnu u tehnici mixed medije, na srednjim i manjim formatima, i nadalje istražujući simboliku likova koji su ovdje pretvoreni u Zelenog čovjeka ili Hodača poput Egipćana ( u dvije inačice) ili u Slutnji ili u Crvenom zelenom prepletu, sve izvedeno snažnim dominirajućim bojama.

I ovdje je nazočno gibanje figura, kontinuirano i nepotrošivo, uz stanovitu promjenu pojavnosti.

Kada već govorimo o brojnim figurama u pokretu, kao centralnom motivu Duška Šibla, uvijek sam se pitao, što je ključ za razumijevanje.

Možda mi je odgovor nakon nekog vremena ipak bliži. Vjerojatno je onaj prvi, početni, obični korak, ključ za razumijevanje cijelog kompleksnog ciklusa. Gibanje koje počinje s jednostavnim i nezahtjevnim korakom, pomakom noge, ruke, prsta, glave u stranu ili tek malo iznad tla. Korak koji naviješta kontinuirano cirkuliranje, nezaustavljivost, trajnost. Nikada ne stati, nikada se ne zaustaviti, nikada ne samo stajati.

Šibl svoje likove provlači kroz razna razdoblja, kroz različite boje, kroz zbijene, zgusnute geste, povremeno ih mijenjajući, u činu preobrazbe, nadopunjući i nadograđujući njihovu specifičnost, jedinstvenost.

Miroslav Pelikan