Autor:
Jasminka Kovačević
[email protected]
Na ZagrebDoxu večeras je premijerno prikazan dokumentarni film Krste Papića “Građani na Cvjetnom trgu”, filmska priča o jednom nesretnom slučaju, onom u kojem je u mafijaškom obračunu poginuo kao slučajni prolaznik naš sugrađanin Zoran Domini. O događaju za koji bismo mislili da se o njemu gotovo više nema što reći jer su mediji o njemu često i opširno pisali progovorio je kroz dirljivu priču o gubitku koji su pretrpjele bliske osobe.
Na pločniku mokrom od kiše u Preradovićevoj ulici u studenome se pali svijeća i ostavlja buketić cvijeća, već 11 godina. Toliko je prošlo od smrti Zorana Dominija kojega nam Papić najprije približava kroz nekoliko iskaza – kao dječak Zoran je jedva preživio napad pedofila na Jelenovcu, u ratu je devet mjeseci proveo na bojištu, no sve je to ostalo u drugom planu, potisnuto činjenicom da su Dominijevi bili sretna obitelj.
Mjesto kakvog više nema
I Zagreb, barem njegovo središte, bilo je sretnije mjesto o kojem su se nekada pjevale pjesme kakve danas ne čujemo. Nije Papić niti toliko sentimentalan za starim šlagerima, niti toliko šokiran, kao što sam kaže, danas na istom mjestu češćim repanjem “Jebo Vladu”, “Jebo Sabor”. Činjenica da je dvoje djece samo četiri godine nakon gubitka oca ostalo i bez majke već dugo je razlog zbog kojeg se želi posvetiti ovoj temi.
U filmu upoznajemo i Ankicu Domini, suprugu ubijenog Zorana i samohranu majku dvoje djece. Umrla je od plućne embolije, no njeni bliski srodnici i dobri poznavatelji reći će kako je umrla od tuge, od bezuspješne borbe s administracijom koja joj nije željela olakšati život. Ona i dvoje djece živjeli su s manje od četiri tisuće kuna mjesečno pa je kao kuharica u bolnici Sestre milosrdnice praznicima i vikendima uvijek radila ne bi li povećala prihode.
Što se dogodilo s djecom bračnog para Domini, 7-godišnjim Markom i 5-godišnjom Lanom pitali su mnogi nakon smrti samohrane majke. Pitao se i Krsto Papić, a otišao je i korak dalje te isto pitanje postavio Mariji Pavić, ravnateljici Centra za socijalnu skrb Zagreb. Želio je snimiti svakodnevni život djece, roditeljske sastanke u školi, igru s drugom djecom i otkriti imaju li uistinu sve što im je potrebno kao što to tvrde državne institucije.
Jedna je priča o Cvjetnom završena, ali druga počinje
Autor filma o Dominijevima nije naišao na razumijevanje, niti je pomogla činjenica da je Papić jedan od naših najboljih redatelja, pravi majstor koji zna kako filmskim jezikom govoriti o djeci a ne povrijediti ih. Dobivenom odbijenicom za njega je ta priča završena, rekao je sinoć nakon projekcije filma. Ipak, ne odustaje od Cvjetnog trga kao teme. Već 1. travnja počinje snimati igrani film “Cvjetni trg” o glumcu kojega ucijeni policija i natjera da se preodjene u svećeničku odoru i ispovjedi mafijaša.
“Građani na Cvjetnom trgu” nisu kraj bavljenja djelićem zagrebačkog urbanog prostora i njegovom transformacijom. Ne treba sumnjati da će nam ono što nije mogao reći 20-minutnim ili dužim dokumentarcem, autor “Lisica”, “Izbavitelja”, “Života sa stricem” i drugih vrhunskih a za bivši režim često problematičnih filmova, prenijeti kroz novu priču. Za vlastodršce vjerojatno neće biti nimalo ugodna.
