Autor:
Jasminka Kovačević
[email protected]
Prije nekoliko dana s molbom nam se javila čitateljica Marija Ott Franolić koja za potrebe pisanja doktorske disertacije traži ženske rukopise: dnevnike, memoare, uspomene, autobiografije. Sadržaj bi koristila isključivo u znanstvene svrhe te za sve citate tražiti dozvolu autorice ili nasljednika.
Dakle, nemojte baciti stari bakin dnevnik ili pisma – dopustite da se znanost okoristi tim tragovima sjećanja. Marija Ott Francolić priprema doktorat na komparativnoj književnosti kod prof. Andreje Zlatar i naravno na nesvakidašnji upit odgovorili smo s nekoliko pitanja.
Koliko ste ženskih rukopisa do sada našli i imaju neke zajedničke karakteristike?
– Pronašla sam jako malo rukopisa. Većinom su se na oglas javile žene koje imaju po nekoliko pisama od majke ili bake. Tih je pisama nažalost jako malo, pa se ne može raditi suvisla i opširnija analiza na njima. Tek sam počela oglašavati što tražim na raznim mjestima, pa se nadam da ce se naći netko tko će imati više materijala. Evo i ovom prilikom pozivam one koji imaju rukopise da mi se jave.
O ljubavi, poslu, okolini…
O čemu obično žene pišu?
– Žene u dnevnicima jako često pišu o problemu spajanja privatnog života s onim što bi htjele postići u profesionalnom smislu (pisati, slikati ili nešto treće). Osim toga naravno spominju ljubavni život, suživot sa susjedima, odnose s prijateljicama i probleme s nalaženjem zaposlenja koje bi ih zadovoljilo. Raniji tekstovi puno govore o problemima prisilne udaje ili općenito o strahu od gubitka samostalnosti.
Što je obično poticaj za pisanje dnevnika?
Mislim da ljude na pisanje dnevnika potiče introspekcija, pisanje o problemima s kojima se u životu susreću, možda čak ostvarivanje života kakvog ne mogu postići u stvarnom životu. Nešto kao realiziranje ideala kroz njihovo zapisivanje. Naravno da postoji i mogućnost da se dnevnici pišu samo da bi se zabilježili dnevni događaji, da ih se spasi od zaborava, da se na taj način “pretekne” prolaznost .
Povijest ženske svakodnevice
Na koji način ćete analizirati dnevnike i druge zapise, što je početna hipoteza (ako postoji)?
Mene prije svega zanima čitanje dnevnika u sklopu proučavanja povijest svakodnevnog života žena. Zanima me kakve su im se mogućnosti pružale, jesu li se mogle ostvariti, jesu li uspijevale u životu uskladiti privatni i profesionalni dio, te koje su njihove osnovne preokupacije u dnevnicima, o čemu najviše pišu. Zanima me i je li život te određene žene, autorice dnevnika bio sličan životima drugih žena toga razdoblja, i ako ne, u čemu se razlikovao? Ovdje se može pretpostaviti da dnevnik pišu nešto obrazovanije žene, pa da je zbog toga njihov život odudarao od većine žena njihova razdoblja, ali to naravno ne treba biti pravilo. Zanima me i kako danas gledamo njihove zapise, kako gledamo na njihove odluke i misli te čemu nas oni mogu naučiti u našim životima, i na koji se način s njima možemo danas uspoređivati.
Što vas je potaknulo na istraživanje?
– Kada sam diplomirala komparativnu književnost činilo mi se da sam se “zasitila” čitanja pjesama i romana, i na doktoratu sam nekako instinktivno počela čitati knjige iz povijesti svakodnevnog života (o povijesti čitanja, odijevanja, braka, ženskih života….). Zainteresirali su me osobni zapisi, dakle ono što su ljudi sami zapisivali o svome vremenu i svojim životima. Jako sam se iznenadila da u arhivima i knjižnicama nema gotovo nikakve građe, da se čuva jako malo rukopisa, dnevnika, pisama, memoara, uspomena… Pa sam odlučila dati oglas, pozvati ljude da mi se jave i da mi pokažu ono što eventualno čuvaju u svojim domovima. Nadam se da će biti nekog uspjeha!
Za kraj mislim da je važno napomenuti da se ja obvezujem da se rukopisi neće nigdje objavljivati niti koristiti za nikakve druge svrhe osim znanstvenih. Sva eventualna citiranja i reproduciranja rukopisa (na fotografijama i sl.), bit će izvedena isključivo u dogovoru s vlasnicima ili njihovim nasljednicima. Mislim da je to jako bitno, da ljudi ne bi pomislili da se tu radi o nekoj voajerskoj potrebi za razlaganjem njihove intime i prošlosti.
Rukopise (ili fotokopije) pošaljite na adresu: Centar za ženske studije, Dolac 8, 10000 Zagreb. Kontakt telefon 091/548-5445.
