Istaknuti britanski filmski redatelj Peter Greenaway od prošloga tjedna snima u Zagrebu. Njegov novi film “Goltzius and the Pelican Company” bavi se životom Hendrika Goltziusa, nizozemskog slikara, crtača i jednog od najcjenjenijih gravera na prijelazu 16. i 17. stoljeće. Riječ je o djelu iz ciklusa Dutch Masters koji je započet 2007. godine s “Nightwatching” gdje je tema bio Rembrandt.
Kako javlja Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) koji je također među sufinancijerima Greenawayov film je u produkciji nizozemske produkcijske kuće Kasander Film, zagrebačke MP filmske produkcije, francuske kuće CDP i britanske F&ME.
Radnja je smještena u zimu 1590., kad Goltzius u dvorcu na Rajni pregovara s bogatim alzaškim plemićem koji bi mu trebao osigurati sredstva za izradu tiskarske preše. Na njoj bi otisnuo erotizirane verzije ilustriranih starozavjetnih priča. Plemićev dvor, opčinjen zavodljivim Goltziusovim pričama, natopljenim motivima incesta, preljuba, i silovanja, polako tone u zamku pobuđene požude, a time i u sukob s religijskim krugovima…
Goltziusa igra nizozemski glumac i pjesnik Ramsey Nasr, a u ostalim su ulogama američki glumac F. Murray Abraham (“Amadeus”, “Svi predsjednikovi ljudi”, “Lice s ožiljkom”) i francuska glumica Kate Moran, talijanski glumac Pipo Delbono.
Od hrvatskih glumaca u filmu su Nada Abrus, Katja Zubčić, Goran Grgić, Enes Vejzović, Duško Valentić, Milan Pleština, Tvrtko Jurić, Vedran Živolić, Samir Vujčić i Goran Bogdan. U kreativnom dijelu filma sudjeluje 60 hrvatskih filmskih djelatnika.
Peter Greenaway zapamćen je po filmu “Kuhar, lopov, njegova žena i njezin ljubavnik” iz 1989., a dotad je kultni status gradio filmovima “Crtačev ugovor” (1982.), “Trbuh arhitekta” (1987.) i “Davljenje po brojevima” (1988.). Posljednjih godina posvetio se multimedijalnim projektima, kombiniranju književno-historiografske, izložbene i filmske umjetnosti te internetskih platformi.
Njegovu digitalnu istragu slike “Svadba u Kani” manirističkog majstora Paola Veronesea, koja je prikazana u sklopu Venecijanskog bijenala 2009., kritičar “The New York Timesa” nazvao je jednim od “najboljih predavanja iz povijesti umjetnosti svih vremena”.
