Prvotno inspirirano Baudelaireovom poezijom i zbirkom Cvjetovi Zla, Estetika Inspiracije je izložba o bolesnim muzama, u nekom drugom smislu o neplodnosti umjetničkih duša ili točnije o nedostatku inspiracije gdje su vizije, snovi i težnje zamijenjeni strahom, krivnjom i ludilom.
Sve te karakteristike inspirativnog nedostatka u potrazi za rješenjem, umjetnica Jelena Remetin prikazuje u samoj kompoziciji, odnosno dekompoziciji ženskog tijela koje simboliziraju muze, nimfe, odnosno stanja samog umjetnika u potrazi za prepoznavanjem, dopuštanjem i ogoljavanjem.
Cijela tematika, odnosno potraga za kreacijom, bila ona životna ili pak umjetnička, nalazi se između Erinija, ružnih nimfi koje je sam Shakespeare postavio u proročanskoj ulozi triju vještica u Tragediji Macbetha, te Melija, moglo bi se reći lijepih muza u borbi za realizaciju kreacije.
Naime, Kronos je, nakon što je izrezao genitalije svog oca Urana, bacio ih je daleko od sebe, pokušavajući time protjerati svoj zločin u prošlost, te skriti, zaboraviti, odnosno na takav način iskrcati težinu vlastite krivnje, i koje su u tom trenutku dobile formu kroz rođenje Erinija. A kapi krvi koje su pale na Gaju, majku, oplodile su je i donijele na svijet nimfe Melije, “instrumente božanske osvete”, koje simboliziraju grižnju savjesti, samouništenje onoga koji se prepušta osjećaju krivnje, odnosno svijest koja zabranjuje, osuđuje i uništava Kronosov superego u njegovoj krivici i destruktivnosti. Ali, ustvari, one su tu da podsjete čovjeka na postojanje nevidljivog svijeta u vrijeme kada on zaboravi na svoju božansku sliku, odbacuje simbol plodnosti neba, odnosno stvaralaštva, i zamjenjuje je svojom vlastitom realizacijom u materijalnom životu. One nadahnjuju sve dok čovjek potpuno ne integrira svoju božansku dimenziju kreacije. Piše u katalogu izložbe Jelena Remetin.
