Rijetko je koji mlađi autor, slikar ili skulptor, bio već na početku profesionalnog umjetničkog angažmana bio tako jasno, snažno određen i prepoznatljiv kao akademski kipar Mate Turić s dominantnim motivom jedra ( jedara) izvedenih u bračkom mramoru, u različitim veličinama, ali uvijek uzdignuta, raskriljena uz neskriveni falički karakter, u okrilju autorskih imaginacija.
Uz druge motive, Turić kontinuirano istražuje nevjerojatno duboku složenost simbolike jedra ( jedrilja), oblikujući platno, drvo užad u jedinstvenost lepršavog, napetog, obješenog ili iskidanog tijela što hvata, lovi vjetar , svađa se s njim ili ga ljubi, vukući za sobom drveni trup broda u nedogled, u nedohvat.
U novom ciklusu jedara, i dalje vrlo karakteristično izvedenih, Turić je ukomponirao nekoliko dijagonalnih linija ili splet kratkih rezova poput jata dupina, usječenih u tijelo kamena, urezanih u tijelo jedra. Ponekad je linija samo jedna, horizontalna, razdjeljuje jedro na dvojedro, na stanovitu dvojnost ( kao da navješćuju neku buduću podjelu, razdiobu, razdvajanje i najavu dolazećeg, iznenađujućeg ) i nadalje s teško zamjetljivim brodićem ispod koji postoji u ovoj kompoziciji kako bi ponajprije isticao značaj vjetrovitog i važnog jedra i koji ne služi drugom već samo da nosi uspravni ili povijeni jarbol ali uvijek napeto platno i za plovidbu spremno i do kraja svoga života odanu plovu jedro.
Kod Mate Turića njegova lijepa, ponosita jedra iz tvrdoga kamena sadrže ponajprije neskriveni, otvoreni i glasni optimizam, uspravna, neslomljiva, tvrda i nesavitljiva, istodobno su istinska posveta svim moreplovcima i njihovim plovilima, njihovim mukama i nadanjima, njihovoj jedinstvenoj hrabrosti i vještini ali i svekolikoj ponositosti čovjeka.
Novi ciklus jedara Mate Turića pokazuje ozbiljno zanimanje kipara za uranjanjem u živo tkivo motiva, u razotkrivanje slojeva, naslaga i međuslojeva koji čine i predstavljao unutarnji ustroj simbola, nastojeći proniknuti u nedohvatljivo, dotaknuti nedosezivo.
Tvrdi brački mramor i dalje je u središtu pozornosti kipara, reklo bi se, još su jače i nerazdvojnije povezani autor i materijal slojevitom simbolikom naizgled jednostavna motiva.
Bez dileme je i ovaj ciklus doprinos već sada bogatom i raznovrsnom opusu Mate Turića, koji svakako zaslužuje da se predstavi izborom iz djela, uključujući objavu i prezentaciju monografije, u adekvatnom prostoru.
