Autor:
Jozo Renić
[email protected]
Malo vonja, ali nećemo se buniti – uglas kažu učiteljice škole u Jakuševcu, koja je tik uz farmu kokošiju i svinja.
Kokoši su čak znale pobjeći pa kljucati po školskom dvorištu i djeca bi ih lovila, sve do lani, kad je oko škole bila postavljena ograda. Valja sačuvati usjeve što ih djeca obrađuju i na njima se uče.
Da, riječ je o Waldorfskoj školi, jedinoj u Zagrebu, čijih se stotinjak polaznika od prvog do osmog razreda bavi vrtlarstvom, a baš na živim primjerima mogu naučiti nešto više i o domaćim životinjama. Učitelji s djecom rade tako da sadržaju svih predmeta pristupaju uz praktičan rad i čuvstveno doživljavanje kroz zvuk, okus, opip, miris…
No, kako sada stvari stoje, doći će kraj povremenim neugodnim mirisima što naviru s povjetarcem, zbog kojih ne poželite više navratiti u to naselje.
Školski okoliš mogao bi se bitno izmijeniti. Inspekcije su već prošle – svinje i krave moraju se maknuti, jer gradski propis je jasan: u krugu od 200 metara oko škole ne smiju se držati domaće životinje. Kad je o jakuševačkoj školi riječ, hvala Bogu, ne manjka živadi svuda uokolo, premda su se neki svojih “dokaza” već riješili. Ljudima nije lako, neki su se svinjogojstvom bavili desetljećima.
Stjepan Furić sa suprugom živi pokraj škole. Nekad je bio vozač autobusa, a sad je već dvadeset godina u mirovini.
– Imamo još dva pajceka. Odavde sam, domaći – veli gospodin Furić, a po radnoj kuti što je nosi vidi se da je po cijeli dan u toru ili tjera kokice, pa se ne bi fotografirao u takvoj odjeći. – Zabranu smo već dobili da ne smijemo držati ništa. Nije problem u školi, ali došla je tu neka baba i kaže da smrdi. Onda je došla inspekcija – pripovijeda pomalo ljutito, ali iz očiju mu se vidi da ipak ne gubi optimizam niti je odveć zabrinut.
Brat mu Nikola u susjednoj kući svojom se farmom veže baš na školu. Ponosno pokazuje sve obilje svoga gospodarstva – točno 20 svinja!
– U školi nisu rekli da im smeta – kaže samouvjereno, tapšući divovsku gudu kakvu nećete vidjeti nadaleko, jer je skupila kojih 300 kilograma.
Dok razgledavamo skladišta s vrećama kukuruza i ječma, koje mu sin dovozi s njiva u Velikoj Mlaki i Mićevcu, iznosi planove kako će dio svinja rasprodati, a dio ostaviti za sebe.
U susjedstvu, na samo 50 metara od škole postoji farma sa stotinjak svinja.
Obitelj se bavi uzgojem i prodajom, a žena je zbog toga čak ostavila posao u firmi. Premda se ne želi izlagati javnosti niti se predstavljati, a pogotovo ne pokazati svoje krmače raspoređene u brižno podignutim gospodarskim objektima, kaže da sada Grad ne zna kako će s njima riješiti, obeštetiti ih ili poduzeti nešto drugo.
Za razliku od nje, gospođa iz susjedne kuće već se prije nekoliko godina pomirila s tim da više ne može držati životinje.
– Ne, ne daju više da se drže životinje. I mi smo ih prije imali, ali ih posljednjih par godina nemamo.
Sve smo to sredili – kao da se želi opravdati Slavica Rulek, mireći se s time da je i ovo grad, da se treba držati nekih pravila, pokazujući prema dijelu naselja koji više ne sliči starom Jakuševcu.
Iako je u pozadini ozelenjeno brdo nedavno saniranog odlagališta otpada, tu se vidi i golem niz novosagrađenih stambenih zgrada.
Suvremeni objekti s prekrasnom širokom prometnicom još vabe stanare, prkoseći i odlagalištu i smradu i svinjama…
