U Ilici 1 s pogledom na Trg bana Josipa Jelačića nalazi se prvi neboder u Zagrebu i najviša zgrada u bivšoj Jugoslaviji u vrijeme njezina završetka.

Dizajniran je od strane arhitekata Slobodana Jovičića, Josipa Hitila i Ivana Žuljevića, sagrađen između 1957. i 1958. godine, te službeno otvoren 22. kolovoza 1959. godine, kada je Većeslav Holjevac bio gradonačelnik Zagreba. Ilički je neboder od svoje gradnje pobudio brojne polemike zbog tada suvremenog izgleda i prve aluminijske fasade, za koju su aluminijske oplate izrađene u Tvornici aviona u Pančevu.Glavni investitori bili su Končar i Ferimport, dvije velike tvrtke u državnom vlasništvu. Kasnije su ovdje smješteni Ferimportovi uredi, a otvoren je i vidikovac za građane. Na zadnjem katu uređen je restoran, koji je pretvoren u kratkotrajni disko-klub ranih devedesetih godina. Niz trgovina oko baze zgrade povezuje Ilicu, Gajevu, Petrićevu i Bogovićevu ulicu.

Godine 1967. jedan je mladić počinio samoubojstvo skokom s nebodera, pri čemu je pao na prolaznicu, koja je također umrla. Nakon tog događaja postavljena je sigurnosna željezna ograda na vidikovcu. 29. studenog 1970. godine, na Dan Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, politički aktivisti Zvonko i Julienne Bušić bacali su s vidikovca letke s ciljem promicanja hrvatske neovisnosti, nakon čega su uhićeni.

Ferimport je devedesetih godina otišao u stečaj, a stanje zgrade se vidno pogoršalo u tom razdoblju. Godine 2001. vlasnik iličkog nebodera postao je Nikola Doimi Frankopan, direktor Frankopan nekretnina, koji je kupio neboder za šest milijuna eura. Imao je velike planove za obnovu razmjera zgrade, ali početni koncept, koji je uključivao potpuni redizajn pročelja, panoramska dizala, spiralna stubišta itd., odbijen je od strane gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Revidirani plan obnove je konačno odobren od strane gradskih vlasti u prosincu 2005. godine.

Nakon odobrenja, obnova je napokon pokrenuta u 2006. godini i dovršena početkom 2008. godine. Projekt je osmišljen od strane internacionalne organizacije arhitekata i dizajnera interijera AukettFitzroyRobinson u suradnji s arhitektonskim studiom Proarh d.o.o., dok je stvarni rad obavljala građevinska tvrtka Strabag. Najveći problem obnove bila je fasada, jer neboder ima status zaštićenog kulturnog dobra, pa je gradski Zavod za zaštitu spomenika kulture inzistirao da fasada bude s originalnim aluminijskim prstenovima. Nakon brojnih polemika, neboder je ipak rekonstruiran tamnosivim, gotovo crnim, umjesto originalnim svijetlim staklima, a vidikovac je zatvoren za javnost. Neboder inače ima 16 katova, a na svakom 300 kvadratnih metara poslovnog prostora.