Autor:
Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO

[singlepic id=166 w=177 h=250 float=right]Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća u Muzeju se održavaju značajne izložbe istaknutih umjetnika koji su bitno odredili tada vrlo snažnu i međunarodno respektabilnu zagrebačku umjetničku scenu (Josip Vaništa, Miljenko Stančić, Ljubo Ivančić, Valerije Michieli, Ivan Kožarić, Antun Motika, Vjenceslav Richter, Edo Murtić, Tošo Dabac…). U istom razdoblju u Muzeju se  održavaju izložbe suvremenih keramičara (Blanka Dužanec, Milan Kičin), prva velika izložba Minijatura u Hrvatskoj od 16. do 19. stoljeća, te izložbe suvremenog oblikovanja iz muzejskog fundusa (Skandinavski oblik, Raoul Goldoni). Antologijsku izložbu imao je 1962. hrvatski grafičar i slikar Ivan Picelj koji je ujedno zaslužan za oblikovanje vizualnog identiteta stalnog postava i logotipa Muzeja za umjetnost i obrt s početka 1980-ih. Intenzivirana je predavačka aktivnost; uz muzejske stručnjake predavači su istaknuti hrvatski i svjetski teoretičari i povjesničari umjetnosti: Cvito Fisković, Grgo Gamulin, Milan Prelog, Nicolaus Pevsner, Giuseppe Bovini, Michel Seuphor i drugi.

[singlepic id=168 w=281 h=350 float=left]Zauzimanjem novog ravnatelja Vladimira Malekovića od ranih osamdesetih godina 20. st. intenzivirane su i uspješno okončane započete akcije oko povrata i uređivanja muzejskih prostora. Muzeju je u posjed vraćeno južno krilo zgrade koje je nekoliko desetljeća bilo u drugim, ne muzejskim funkcijama.

Nakon temeljite sanacije u podrumskom prostoru Muzeja smješten je dio restauratorskih i preparatorskih radionica i adaptiran prostor za depoe. U cijelosti je temeljito restauriran interijer te reprezentativno pročelje kompleksne muzejske zgrade. Širi se djelokrug rada muzejskih restauratorskih radionica za slikarstvo i polikromnu skulpturu, metal, keramiku, staklo i tekstil. Uvode se dokumentacijska i informatička služba te služba za odnose s javnošću i marketing, što se pokazalo ključnim za djelovanje Muzeja i danas.

Pripreme za izradu novog stalnog postava, započete usporedo s temeljitom sanacijom zgrade, otežane su izbijanjem Domovinskog rata. Unatoč tomu, novi stalni postav otvoren je u rujnu 1995. godine.

Afirmacija mlađih i velike retrospektive

Izložbeni program je intenziviran u smjeru praćenja recentnih zbivanja na hrvatskoj likovnoj sceni, afirmacije mlađih umjetnika (Antun Boris Švaljek, Zlatan Vrkljan, Igor Rončević, Zoltan Novak, Željko Kipke…) i organizacije velikih retrospektiva, među kojima je posebno zapažena izložba Ede Murtića. Osamdesete i devedesete godine obilježile su značajne izložbe kojima su predstavljene muzejske zbirke: Keramika Obrtne škole, Lepeze iz fundusa MUO, Bjelokost, Judaica, Juraj i Karlo Drašković kao fotografi. U okviru međunarodnog izložbenog programa ostvareno je gostovanje nekoliko iznimnih projekata kao što su izložba arhitekture Chicaga, Picasso i nova tapiserija, Leon Gischia… te predstavljanje izabranih djela iz fundusa Muzeja na izložbama u Italiji (Tesori nazionali della Croazia, Arezzo, 1991., Arte e Cultura in Croazia, Torino, 1992.).

Niz velikih kulturoloških izložbenih projekata započet izložbom Hrvatski narodni preporod (1985.), za kojom kronološki slijede Kultura pavlina (1989.), Od svagdana do blagdana: Barok u Hrvatskoj (1993.), Fotografija u Hrvatskoj 1848. – 1951. (1994.), Bidermajer u Hrvatskoj (1997.), Historicizam u Hrvatskoj (2000.) i Secesija u Hrvatskoj (2003.) definitivno je etablirao Muzej za umjetnost i obrt kao vodeću muzejsku ustanovu u Hrvatskoj.

U ovom nizu važno je istaknuti veliku izložbu iz fundusa Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt kojim je Muzej obilježio 125. obljetnicu svog djelovanja.

1. dio: MUO: 130 godina za pamćenje (1.dio)

Sutra 3. dio: Fundus od 100.000 predmeta