Autor:
Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO

[singlepic id=165 w=320 h=241 float=right]Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 1880. godine na inicijativu Društva umjetnosti i njegovog tadašnjeg predsjednika Izidora Kršnjavija kao jedna od prvih institucija takve vrste u Europi. S osloncem na teoretske postavke pokreta Arts & Crafts u Engleskoj, te idejne postulate Gottfrieda Sempera, Muzej je zamišljen s namjerom da se stvori “zbirka uzoraka za majstore obrtnike i umjetnike koji treba da ponovo unaprijede proizvodnju predmeta svakodnevne upotrebe”. Međutim, na ovoj idejnoj osnovi Kršnjavi ne stvara temelje “obrtnom muzeju”, već ovu instituciju koncipira mnogo progresivnije, otvarajući sintagmom umjetnost i obrt mogućnost šireg područja njezina budućeg djelovanja.

Strategija djelovanja Muzeja bila je usmjerena ka očuvanju tradicionalnih vrijednosti narodnog obrta, ali i stvaranju nove estetičke kulture građanskog sloja, te je 1882. godine uz Muzej osnovana i Obrtna škola, današnja Škola primijenjene umjetnosti i dizajna.

Projekt zgrade, namjenski građene za muzej prvi put u Hrvatskoj, izradio je arhitekt Herman Bollé: reprezentativna historicistička palača izgrađena 1888. godine, svojim pročeljem u duhu njemačke renesanse upotpunjuje scenografiju jednog od najljepših zagrebačkih trgova.

Inicijalni muzejski fundus formiran je nekoliko godina prije službenog osnutka Muzeja. Prve predmete za budući muzej nabavio je 1875. Izidor Kršnjavi donacijom biskupa J. J. Strossmayera na aukciji zbirke katalonskog slikara i kolekcionara Mariana Fortunyja u Parizu.

Od 1880. nadalje fundus je sustavno i planski izgrađivan otkupima predmeta kako u Hrvatskoj, tako i diljem Europe, te brojnim donacijama privatnih sakupljača.

Stalni postav u iznajmljenom prostoru

Prvi stalni postav, doduše u iznajmljenom i neadekvatnom prostoru, otvoren je već 20. lipnja 1880. u Ulici Marije Valerije (danas Praška ulica), a u vlastitoj zgradi cjeloviti stalni postav otvoren je 1909. godine.

Profiliranje Muzeja i njegov razvoj tijekom sljedećih desetljeća u znatnoj su mjeri odredile muzeološke koncepcije njegovih ravnatelja. Novo razdoblje, u kojemu se sustavnom tezauracijom i prezentacijom umjetnina stvara osnova za budući kulturno- povijesni i umjetnički muzej, započinje nakon Prvog svjetskog rata 1919. godine dolaskom Gjure Szaba na čelo Muzeja. U prostorima Muzeja za umjetnost i obrt 1919. godine otvara se Moderna galerija, a nakon izdvajanja etnografske građe za novoosnovani Etnografski muzej, djelatnost MUO usmjerava se isključivo na umjetnost i umjetnički obrt s povijesno- umjetničkih pozicija.

Novi muzejski odjeli i standardi

U uspostavljanju novih muzeoloških standarda značajna je uloga Vladimira Tkalčića, ravnatelja Muzeja u razdoblju od 1933. do 1952. U tom razdoblju osnivaju se novi muzejski odjeli fotografije, grafike, tiskarstva i knjigoveštva, te muzejske restauratorske radionice iz kojih će se generirati restauratorske radionice Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a potom današnji Restauratorski zavod Hrvatske. Politika popunjavanja muzejskih zbirki, uz očuvanje povijesne, kulturne i umjetničke baštine, u ovom razdoblju bila je usmjerena posebno na područje primijenjenih umjetnosti i tehnike; u to vrijeme stvoren je matični korpus fundusa budućeg Tehničkog muzeja, osnovanog 1954. u Muzeju za umjetnost i obrt.

Početkom 1950-ih intenzivirana je izložbena aktivnost Muzeja, koji postaje jednim od najznačajnijih i najprestižnijih izložbenih prostora i jednim od ključnih mjesta kreiranja kulturne scene Zagreba i Hrvatske.

Stalni postav Muzeja prema koncepciji tadašnje ravnateljice Zdenke Munk, otvoren 1962., još uvijek se smatra jednim od najvećih muzeoloških dosega tog doba, kako zbog primjene suvremenih metoda tako i zbog tehnika muzejske prezentacije. Zbog uključivanja stilskih razdoblja historicizma i secesije te umjetničkih kretanja tijekom 20-ih godina 20. stoljeća proširen je na adaptirani treći kat Muzeja gdje je uređen prostor za izlaganje studijskih zbirki.

O prepoznavanju važnosti dizajna u suvremenom društvu svjedoči činjenica da je Muzej ranih šezdesetih podržao osnivanje i udomio Centar za industrijsko oblikovanje (CIO), u cilju unaprjeđenja njegova razvoja.

Sutra 2. dio:  Respektabilna zagrebačka umjetnička scena

1 Komentar