Prije dvije godine bivša Scena Vidra u Draškovićevoj postala je Scenoteka. Novi prostor sada vodi tim Kerekeš koji je u relativno kratko vrijeme uspio afirmirati Scenoteku kao broj jedan izbor za dobar humor u gradu.
Do sada su stand-up na ovoj pozornici redom radili muškarci, s Mirandom Lončar po prvi put pred publiku Scenoteke dolazi ženski stand-up.
Što je razlika između ženske i muške stand-up komedije?
Nema razlike. Razlika je samo u osobi komičara. Svi mi stvaramo stand-up materijal na pozornici, a stand-up pozornice, posebno po kafićima, uglavnom su sastavljene od muške publike. To znači da stand-up komičar, muško ili žensko, mora nasmijati tu publiku. Ono što prođe test publike je stand-up materijal koji se dalje usavršava na sljedećem nastupu.
Show se zove „A mogu i bez njega“. Što vam to znači?
Pa mogu i bez njega, ali ne moram. Show se sastoji od stand-up materijala koji je nastajao tijekom mojih 18 godina bavljenja stand-up komedijom. U tom razdoblju bila sam single, ostavljena, zaljubljena, udana… Svašta sam isprobala. Zato, iako show nije monotematski, velikim dijelom govori o potrebi pronalaska ljubavi.
Jesmo li posebno smiješni kad tražimo ljubav?
Ja nisam bila. Više sam bila tragična. Ali, upravo iz tog osjećaja neadekvatnosti i boli su mi na pamet pale najbolje fore. Kao i u svemu, najbitnije je što poneseš iz nekog iskustva. Mislim da je poruka mog stand-up showa „A mogu i bez njega“ to da je srce poseban mišić. Čak i poslije najgore traume, srce može savršeno zacijeliti i kao novo novcato dočekati novu ljubav.
Opis showa:
“A mogu i bez njega” je stand-up show o ljubavi, braku, razvodima drugih ljudi, dejtanju u 20-im i 30-im, ali i 40-im! Show o muškom egu, ženskom strpljenju i trenutku kad shvatiš da ti nitko zapravo ne treba — ali je lijepo kad je tu.
Ovo je večer iskrenog, britkog i prepoznatljivog humora o odnosima kakvi stvarno jesu, a ne kakvi izgledaju na Instagramu. O muškarcima koji se plaše emocija, ženama koje se boje gubiti vrijeme i svima nama koji tvrdimo da smo sretni sami… dok provjeravamo tko je online.
Ako ste ikad nekoga voljeli, trpjeli, blokirali, odblokirali ili rekli “ma mogu ja i bez njega” — ovaj show je za vas.
Smijeh, istina i malo osvete. Uglavnom emocionalne.
Bilješke o stand-up komičarki: Miranda Lončar je Mostarka. Zahvaljujući aktivnostima prvenstveno Slobodana Miloševića preddiplomski studij je završila na University of Kent u Canterburyju, diplomski iz semiotike na Universita’ di Siena u Italiji. Rastura talijanski, engleski i francuski, a na hrvatskom je Hercegovka. Dakle, primitivna, bogata i glasa za HDZ.
Ima 50 godina. Zadnjih 18 godina bavi se stand-up komedijom. U slobodno vrijeme skriva mobitel od same sebe i pokušava namamiti koncentraciju za čitanje književnosti.
Na Instagramu o Mirandi pišu:
“Tipična tuka iz Mostara.”
“Puno psuje.”
“Ima li išta osim seksa da ta žena priča?”
A bude i negativnih komentara.
Bonus pitanje
U Zagrebu se danas mogu pogledati predstave koje se predstavljaju kao stand-up komedija, komedija ili kao monokomedija, u čemu je razlika?
Razlika nije vrijednosna. Jedna monokomedija može biti bolja, smješnija i zanimljivija od nekog stand-up showa. Razlika je žanrovska. Monokomediju je napisao neki dramaturg, izvodi je glumac, oblikovao ju je redatelj, pomogao je i scenograf, kostimograf, majstor rasvjete. Monokomedija je obično plod timskog rada iako na pozornici vidite samo jednu osobu.
Najbitnija razlika između monokomedije i stand-up komedije je da je netko sjeo i napisao tekst monokomedije koji glumac izvodi, dok se stand-up komedija kroz (bolne) pokušaje „napisala“ na pozornici metodom isprobavanja i uštimavanja onoga na što publika najbolje reagira. Zato se monokomedija izvodi, a stand-up događa.



