Još kao dijete, Martina Šubašić je znala da se želi baviti nekim oblikom komunikacije, pa su odnosi s javnošću bili njezin prvi izbor. Maštala je o radu u velikoj korporaciji ili državnoj instituciji, no nakon što je u WWF-u, Svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode, sasvim slučajno dobila posao, već nakon tjedan dana rada znala je da joj je to bilo suđeno. Kao voditeljica komunikacija na projektu Fish Forward unutar WWF Adria, bavi se zaštitom prirode i životinja, podižući svijest kod ljudi o problemima kojih nisu niti svjesni.

Što te motiviralo da kao mlada žena postaneš aktivistica?

Aktivistica je dosta “težak” pojam i često ljudi kada nekoga proglase aktivistom misle da je ta osoba čudna, agresivna u komunikaciji ili u najmanju ruku intenzivna u svom aktivizmu. Spoznaja da kao netko tko radi u komunikacijama možeš promijeniti svijet na bolje, spasiti barem jednog tigra, nosoroga ili jednu rijeku od uništenja pruža nevjerojatan osjećaj! I teško da bih se sada, nakon pet godina rada u zaštiti prirode i na velikim svjetskim projektima mogla zadovoljiti promoviranjem nekog proizvoda ili usluge u čiji cilj i sama možda ne vjerujem. Prodati više nekog proizvoda ili direktno pridonijeti očuvanju planeta, to se jednostavno ne može usporediti. Možda je i ego u pitanju, osjećaj da si “važan”. Ali kada svoj ego usmjeriš u to da radiš razliku u svijetu on dobije svoj smisao.

Mijenja li se svijest ljudi o problemima na koje ukazujete željenim tempom ili je riječ o sporim promjenama?

Iskreno, riječ je o sporim promjenama. Nakon godinu ili dvije rada u WWF-u bila sam čak pomalo frustrirana koliko su te promjene spore, pitala sam se zašto ljudi toliko ne mare o vlastitoj budućnosti ili bolje rečeno sadašnjosti, zašto im nije važna dobrobit njihove djece kojima ostavljamo ovaj planet i resurse. No, shvatila sam da sve što je brzo kratko traje i za sve velike promjene u društvu treba vremena da se ukorijene. Borba za prava žena ili oslobođenje od robovlasništva, trajali su stoljećima – i na neki način još traju. Logično je da za promjenu ponašanja prema resursima iz prirode treba vremena. No, bojim se da je to vrijeme već trebalo doći, jer nam doslovno gori pod nogama. Plan B ne postoji! Planet B ne postoji! Barem ne koliko znamo.

akcijauartparku-02

Koji je cilj projekta Fish Forward na kojem trenutno radite?

Cilj projekta je osigurati da i za deset godina bude ribe u moru te da ju mi, naša djeca, ali i djeca u zemljama u razvoju možemo jesti. More treba ribu, životinje koje žive u moru trebaju ribu i ljudi trebaju ribu, jer je ona osnovni izvor hrane i prihoda za više od 800 milijuna ljudi diljem svijeta. Ali usprkos tome svi se prema ribama ponašamo jako neodgovorno. Cilj projekta je podići svijest u poslovnom sektoru kako bi bili odgovorniji prilikom nabave ribe i ostalih proizvoda iz ribarstva koje stavljaju na police, odnosno tanjure svojih kupaca. Također, treba osvijestiti i kupce kakve proizvode iz ribarstva trebaju kupovati. Upravo oni mogu napraviti pozitivnu promjenu ako zahtijevaju od svojih dobavljača da im ponude ribu i proizvode iz ribarstva koji dolaze iz održivih izvora.

Što konkretno poduzimate kako biste podigli svijest potrošača o problemu prekomjernog izlovljavanja?

Svijest potrošača nastojimo podići kroz nekoliko kanala: klasičnom medijskom kampanjom tj. oglasima s našom porukom, suradnjom s poznatim ličnostima u Hrvatskoj, individualnim sastancima s biznis sektorom, edukacijom, radionicama… Također, otkrili smo da su nekonvencionalne metode vrlo učinkovite, poput suradnje s umjetnicima u zagrebačkom Art Parku koji su svojim grafitima poslali poruku kako je važno da svi brinemo o tome da nam more ne ostane prazno. Jako me veseli kada čujem naše partnere iz medijske agencije s kojom surađujemo kako pričaju o temi ribarstva kao da su vrsni stručnjaci. To znači da su shvatili ozbiljnost situacije i da razumiju problem, a samo jedan osviješteni pojedinac najbolji je temelj kampanje. Puno nam pomažu i naše ambasadorice projekta, Ana Grgić, šefica kuhinje hotela Esplanade, Marina Orsag, poznata stand up komičarka i Barbara Kolar, televizijska i radijska voditeljica. One koriste svaku priliku da temu očuvanja mora i ribljeg fonda „stave na stol“.

Možemo li uopće prepoznati ribu koja nije iz održivog ulova?

Možemo. Riba koja je ulovljena premalena znači da još nije odrasla te se nije stigla izmrijestiti. Takva riba nije održiva i puno bi značilo da čim ju uočimo kažemo prodavaču da želimo upravo tu vrstu ribe, samo veću. Kada bi nekoliko ljudi dnevno imalo takve upite odnosno zahtjeve, trgovci bi vrlo brzo uvidjeli da postoji potreba da se ponašaju odgovorno i da pružaju svojim kupcima ribu koja dolazi iz održivog ribarstva ili odgovorne akvakulture. Također, ako kupujemo pakirane proizvode iz ribarstva, najbolje je potražiti oznaku MSC ili ASC. To su certifikati koji garantiraju da je riba ulovljena ili uzgojena na održiv odnosno odgovoran način. Više o tome kako prepoznati održive proizvode iz ribarstva možete pronaći na www.kojuribukupiti.org.

akcijauartparku-02

Koji je tvoj omiljeni riblji recept?

Ja jako volim jesti ribu, ali isto tako ne volim je puno petljati po rukama. Licemjerno, znam, ali tako je. Upravo je zato moj omiljeni recept spremanja ribe vrlo jednostavan. Za dvije osobe 500 grama fileta lososa s MSC certifikatom)sol, papar, zeleni čaj, jedna žlica kapara, jedan kilogram krumpira, jedan češnjak i tri do četiri žlice maslinovog ulja. Salvetom po jako vrućoj grill tavi namažemo malo maslinovog ulja. Staviti na tavu filete lososa koje smo začinili svježe mljevenim paprom, malo soli te s jedne strane (gdje je koža) posipali listićima zelenog čaja (ovaj korak možete i preskočiti ako nemate zeleni čaj). Popeći kratko s obje strane. Vrlo je važno da losos ne prepečemo. Pred kraj prženja posuti po filetima kapare. U loncu skuhati krumpir narezan na kockice ili u kori, kako želite. Kada je krumpir gotov usitniti češnjak, pomiješati s maslinovim uljem i preliti preko krumpira i fileta. Imate brz, zdrav, ukusan i održiv obrok!