Da je na užem zagrebačkom području u 10. i 11. stoljeću bilo ljudskih naseobina, pokazuje otkriće starohrvatskog nakita u grobovima na Kaptolu, a manji pojedinačni nalazi poput ranobizantskog novca iz 6. stoljeća na Griču, pridonose vjerovanju da je i u tom dijelu današnjeg Gornjeg grada postojalo naselje.

Stara jezgra današnjeg Gornjeg grada započela je svoj gotovo tisućljetni razvoj na dva brežuljka, razdvojena potokom Medveščak, koji je s podnožja Medvednice tekao prema Savi trasom današnje Medvedgradske i Tkalčićeve ulice. Na istočnom je brežuljku nikao biskupski Kaptol, a na zapadnom naselje Gradec, tj. Grič.

Prvi pismeni dokazi o postanku Zagreba povijesno su vezani za osnivanje biskupije na Kaptolu od strane ugarskog kralja Ladislava 1094. godine, kada je započeta i gradnja prvostolnice, tj. Crkve sv. Stjepana. Uz biskupsko sjedište uskoro se razvija kanoničko naselje, sjeverno od katedrale. Tom dijelu je pripadalo i sjedište bana, županijski castrum, Vlaška ulica i dio zemljišta na Gradecu, gdje je Kaptol podigao kulu, tj. Popov toranj. Stoga zagrebački Kaptol predstavlja tijelo u sklopu Zagrebačke nadbiskupije. Članovi Kaptola, tj. kanonici, obavljali su važnu ulogu u crkvenom i državnom životu Hrvatske, uključujući i stalnu obranu zemlje.

Godine 1242. oba su naselja pretrpjela veliku štetu prilikom provale Tatara. Iste godine kralj Bela IV. izdaje Zlatnu bulu kojom je Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom.

Godine 1334. zagrebački kanonici naseljavaju kaptolske kmetove u blizini svojih domova, sjeverno od Kaptola. Tako nastaje naselje, tj. današnja ulica Nova Ves, koje je, zajedno s Vlaškom Vesi, također današnjom ulicom, smještenom podno južnih kaptolskih bedema, pod jurisdikcijom Kaptola.

Nakon povlačenja Tatara, Gradec je utvrđen bedemima s kulama i vratima koji su okruživali grad u obliku trokuta. U drugoj polovici 15. i na početku 16. st., u vrijeme najjačih prijetnji turskih osvajača, oko Kaptola su podignuti obrambeni zidovi i kule, koji su okruživali grad u obliku četverokuta, te su velikim dijelom sačuvani do danas.

Dotada su Kaptol i Gradec činili dvije zasebne općine, a od 16. stoljeća se za obje počinje upotrebljavati naziv Zagreb. Barokna obnova grada u 17. i 18. stoljeću mijenja njihovo obličje. Ruše se stare drvene kuće, te podižu raskošne palače, samostani i crkve. Bogatstvu grada pridonose brojni trgovački sajmovi i mnoštvo obrtničkih radionica.

Godine 1850. patentom hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa I. ujedinjeni su Gradec i Kaptol zajedno s okolnim, njima podvrgnutim naseljima, čime su stvoreni uvjeti za razvoj modernog srednjoeuropskog grada. Iako je neposredno nakon sjedinjenja Gradeca i Kaptola uslijedilo veoma teško razdoblje apsolutističke vladavine Austro-Ugarske Monarhije, do njenog su raspada 1918. godine izgrađeni neophodni temelji za život modernog grada. Prostor Gornjeg grada već je stoljećima središnjom pozornicom zagrebačke i hrvatske povijesti. Zato svaki kutak tog dijela Zagreba ima svoje povijesno-spomeničko i simboličko značenje.