Povodom desete obljetnice djelovanja, Institut Liszt u suradnji s kinom Tuškanac otvara višemjesečni ciklus posvećen retrospektivi djela pionirke mađarskog filma Márte Mészáros.
Ciklus u dvoranu MM Centra donosi deset naslova koji obrađuju fenomene društvene potlačenosti, ekonomska ograničenja i emocionalne izazove s kojima su se suočavale mađarske žene u poststaljinističkoj Mađarskoj.
Iako se među izborom igranih filmova nedvojbeno ističe trilogija autoričinih autobiografskih ostvarenja Dnevnik mojoj djeci (1984), Dnevnik mojim ljubavima (1987) i Dnevnik mojim roditeljima (1990), prvi dio Portreta baca svjetlo na heroine iz rascjepkanih obitelji koje traže svoje nestale roditelje ili pak sredovječne žene koje žele usvojiti djecu, a po putu se spotiču na niz društvenih konvencija i snažan patrijarhat.
Siječanjski dio ciklusa u četvrtak (18. 01. u 20h) će otvoriti Usvojenje (1975), pobjednički film festivala u Berlinu 1975. godine te ujedno prvi mađarski film uopće prikazan na festivalu. Fokusirajući se na temu posvojenja, film promišlja o obiteljskim strukturama kloneći se moraliziranja i etičkog dociranja, a rezultat je svjež i realističan pogled na složenost ženske egzistencije u mađarskom društvu 70-ih godina. Uz romantičnu i sjetnu romsku glazbu te opresivne tvorničke zvukovi koji sugeriraju tjeskobu i klasne razlike, Katalin Berek u roli je žene koja stoički prkosi društvenim konvencijama.
Već u petak (19. 01. u 20h) na rasporedu je prvi mađarski dugometražni film koji je režirala žena, ali i debitantsko ostvarenje Márte Mészáros pod nazivom Sunce je zašlo (1968). Radnja urbani senzibilitet protagonistice i tvorničke radnice (Kati Kovács) sukobljava s konzervativnim stavovima žene koja ju je donijela na svijet, ali s kojom ima malo toga zajedničkog. Ovim je djelom autorica naznačila temeljne tematske preokupacije kojima će se baviti u svojim kasnijim filmovima, a dominantno potragu za stabilnošću u nesigurnom svijetu te feminizam koji će postati zaštitni znak njezina rada.
Posljednji u prvom dijelu Portreta, u nedjelju (21. 01. u 20h) je na platnu MM Centra Mjesečevo dvorište (1969). Tiho razoran dugometražni film prati sredovječnu Edit (Mari Töröcsik) uhvaćena između želje za neovisnošću i makinacija svog starijeg sina Istvána (Lajos Balázsovits) koji joj namjerava kontrolirati život poput svog pokojnog oca, dok njegova zaručnica Kati (Kati Kovács) postupno shvaća da možda ponavlja Editine pogreške. Premda je film rijedak primjer redateljičine usredotočenosti na bogatu, a ne radničku sredinu, zapanjujuće ilustrira kako teškoće patrijarhata utječu na sve žene.
Mészárosini filmovi bave se realnošću koja se tada ignorirala u kinematografiji Istočne Europe, a podrazumijeva potlačenost žena, sukob urbanih i ruralnih kultura, antagonizam između birokracije i njezinih zaposlenika te raspad tradicionalnih obiteljskih struktura. Nekad kontroverzna i negativno dočekana filmska ostvarenja danas slove kao značajan doprinos mađarskoj umjetnosti, tim više što vješto oslikani jaz između ideala i stvarnosti služi i danas kao vjerodostojan prikaz još uvijek aktualnih osobnih tragedija i proživljenih ugnjetavanja u okviru obiteljskih i partnerskih odnosa.
Program je ostvaren kao suradnja Instituta Liszt (Mađarski kulturni centar Zagreb), kina Tuškanac i Studentskog centra.