Ilica je najpoznatija zagrebačka ulica i glavna gradska prometnica, a s 5.653 metara dužine, jedna je od najdužih ulica u Zagrebu. Proteže se od Trga bana Josipa Jelačića na istoku do Črnomerca na zapadu grada. Ilica ima najviše kućnih brojeva – njih preko 500.
U prošlosti je bila glavna ulica Donjega grada, poznatija pod imenom Lončarska cesta ili Lončarska Ves. Ime „Ilica“ prvi put se spominje 1431. godine, a današnji oblik poprima krajem 18. stoljeća. Iako postoji više teorija oko nastanka imena Ilica, vjeruje se da je dobila ime po potoku Ilica koji je tada postojao, a izvirao je podno „Peneznih goric“ ili „Gradečke gmajne“, današnjeg Rokova perivoja. Uz taj potok živjeli su lončarski obrtnici koji su iz njega vadili ilovaču od koje su proizvodili keramiku.
Godine 1863. Ilica je prvi put rasvijetljena, ponajprije konzolno postavljenim plinskim svjetiljkama, koje su 1890. godine zamijenjene kandelabrima, a 1907. godine električnim svjetiljkama na stupu. Tada Ilica postaje zagrebačka živa trgovačka ulica, u kojoj su, uz već afirmirane zagrebačke trgovce, svoju popularnu trgovačku kuću utemeljili i bečki trgovci Carl Kastner i Herman Öhler. Riječ je o prvoj robnoj kući Nami.
Polovicom 19. stoljeća Trg bana Josipa Jelačića i najduža zagrebačka ulica Ilica postaju gospodarsko središte ujedinjenog Zagreba. 18. kolovoza 1910. godine pušten je u promet prvi električni tramvaj, a tom prilikom, zbog obnove ulica zbog elektrificiranja pruge, Ilica je prvi put popločena, što Ilicu čini prvom asfaltiranom ulicom u Zagrebu.
U trgovini najpoznatijeg zagrebačkog knjižara i nakladnika Stjepana Kuglija u Ilici 30 nabavljale su se prve školske knjige, školski pribor i lektira. Poslije rata njegovo je mjesto zauzela knjižara Mladost. Poznata ilička adresa je ona Lovačkog roga, tj. sinonima za povijest zagrebačkog ugostiteljstva i hotelijerstva, ali on već odavno nije hotel.
Godine 1892. u Ilici je otvorena Zagrebačka pivovara, koja je zajedno s proizvođačem najpoznatijih prehrambenih proizvoda Franckom, u tehnološkom smislu predstavljala najviše dostignuće suvremene industrije. Tada počinje prva industrijska proizvodnja piva u gradu. Na uglu Ilice i Gundulićeve ulice bila je i prva prodavaonica automobila zagrebačkog trgovca Ferde Budickoga, koji se 1901. godine dovezao prvim automobilom u Zagreb.
Dvije tramvajske stanice dalje od Trga bana Josipa Jelačića nalazi se Britanski trg, koji još nazivaju Iličkim trgom ili Malim placom. Krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, na potezu između Trga bana Jelačića i Britanskog trga, mnogi raniji objekti postupno se uklanjaju, a na njihovim mjestima niču nove reprezentativne kuće. Reprezentativniji objekti, koji se tada grade u Ilici, dosežu do tri kata, mahom stambeno-trgovačke najamnice. Osim prizemlja, u poslovne se svrhe koriste i prostori mezanina, dok se za stambene koriste mahom gornji katovi. Druga je posebnost, otvaranje prizemlja s velikim uokvirenim i ostakljenim izlozima. U Ilici grade najznačajniji tadašnji hrvatski arhitekti, poput primjerice: Kuna Waidmanna, Josipa pl. Vancaša i Hönigsberga & Deutscha. Važno je istaknuti, da se tada u Zagrebu javljaju i svjetska poznata imena, poput arhitekata Hermanna Helmera i Ferdinanda Fellnera.
Dugo vremena je bila najduža ulica u gradu, a danas je tek četvrta, jer su ju pretekle nove avenije. Jedna je od rijetkih ulica koja nije mijenjala naziv od 15. stoljeća. Zbog smjera istok – zapad, poznata je i po zasljepljujućem suncu u popodnevnim satima u smjeru zapada.
