Autor:
Sanja Knjaz
[email protected]
Kasno sunčano poslijepodne pravo je vrijeme za boravak u vrtu. No, ne radi se ovdje o “običnom vrtu”, nego o tzv. divljim vrtovima na javnoj gradskoj površini kojih iz godine u godinu ima sve više i više. Pojava tih vrtova uzela je maha pa ih možemo naći u Dugavama, Travnom, Utrini, Sopotu, na Jarunu, Savici, u Prečkom, Španskom, Voltinom, Žitnjaku…
– Suprug i ja najprije malo obiđemo vrt da vidimo je li sve u redu, da nije nešto ukradeno ili polomljeno. Onda se primimo posla: sadnja, zalijevanje vrta i što već treba, okopavanje… Kad završimo, sjednemo u hladovinu, pridruže nam se susjedi. Ponekad samo razgovaramo, ponekad kartamo, a prije svega uživamo u prirodi – govori gospođa Ljubica.
Rezervoari čekaju kišu Tehnike zalijevanja vrtova zaista su domišljate. Budući da vode nema u blizini novozagrebačkih vrtova, njihovi vlasnici dovukli su emajlirane kade, limene bačve, plastične posude… Čekaju da se ti tzv. rezervoari napune kišnicom i potom zalijevaju vrtove. Na Jarunu i Prečkom su pumpe, a neki su postavili i hidrofore. |
Što sve sadite,- pitamo znatiželjno.
– Na jednoj gredici treba izrasti cikla, uz kolce je grah, a nešto malo dalje paradajz. No, budući da nismo u Dalmaciji, tek se formirao plod. Dozrijet će sredinom ili krajem kolovoza – ponosno će Ljubica.
– Ja sam za svoj gušt posadio luk,- dodaje njezin suprug. -Puno je bolji nego onaj u trgovini. Tamo imate samo uvoz iz Kine, a još je k tome i truli. Kvaliteta ovog luka je odlična.
– Mi ovdje u svojim vrtovima ništa ne špricamo pesticidima i herbicidima, sve je prirodno i zdravo. Eko-proizvodnja,- dodaje susjeda Tonkica uz smijeh.
Umjesto šikare prekrasan cvjetnjak U Utrini je kod Šišićeve na nekad zapuštenoj livadi obrasloj šikarom niknuo prekrasan cvjetnjak. Okupilo se nas nekoliko iz obližnje zgrade, raščistili smo granje, postavili klupe, a naše su se dame primile sadnje cvijeća. Sad je tu mnoštvo tulipana, narcisa, maćuhica. Kao da ste u raju kad se spustite iz zgrade među cvijeće – govori Božo. |
Ma dajte, pa vaše povrće, pogotovo šalata, prepuna je olova od automobila koji tu blizu neprestano jure,- govorimo mi u čudu.
– Možda i šalata od kumica s placa raste uz cestu? Mi se ovdje još nismo otrovali,- ne daju se vrtlari.
[nggallery id=156]