Akademski slikar iz Dubrovnika Viktor Šerbu (rođen je 1938.g. u Dubrovniku,diplomirao je na zagrebačkoj ALU, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama), autor je značajnog i vrlo složenog opusa koga čine ciklusi posvećeni Dubrovniku, krajobrazima, aktu, intimi u figurativnom izrazu, realiziranom kroz snažni ali i odmjereni kolor, vrlo živ ali u granicama kontrole, iznimno optimističan, svjetlucajući, sjajan, dubok, temeljit, čvrst a opet tako nježan, krhak, doista istančana finoća kolora.
Cjelokupni slikarski opus Viktora Šerbua nosi pečat otmjenosti, elegancije, nepatvorene uljuđenosti, ljudska iskustva umjetnika nataložena kroz brojne generacije iskazana su u autorskoj, umjetničkoj praksi i gesti.
Na Šerbuovim slikama može se gotovo odmah opaziti raskriljena svjetlost koja izvire iz motiva, obasjavajući cijeli volumen koji pokriva slika, dajući poseban karakter odabranim prizorima i okruženju u kojem se nalazi.
Je li to jednostavno rečeno, svjetlost optimizma, nade, ljubavi, sreće, a i jasnog osjećanja pripadnodnosti svemu onome što ispunja naš prostor kretanja i življenja, doživljavanje povijesnog pamćenja s osmijehom i olakšanjem?
Je li se to svjetlo opažanje trenutka u traženju skrivene i nevidljive ljepote motiva ili njegova dijela , na koji se rijetko obaziremo, ne imajući vremena i kada je lakše slušati druge a ne tražiti nešo svoje, nešto što je najsličnije nama samima, iznutra, posve, u cjelini.
Viktor Šerbu na svoj vrlo osoban način na svojim slikama bilježi scenu i ostavlja je sadašnjosti i budućnosti umjesto pamćenja, prizor delikatnost i složenost tkanja svakodnevnosti istih onih ulica kojima prolazimo desetljećima i istih onih pročelja nezamislivo lijepih palača i zdanja unatoč oronulosti i teškog podnošenja protoka vremena, osunčanih padina s prkosno visokim drvećem usprkos buri, grozdu crnog grožđa na tanjuru i ribi pored njega, maloj kamenoj kući u uskoj uličici ili na kraju naselja usred otoka, koji se doima poput raja.
Mnoštvo motiva koje je Šerbu majstorski pretvorio u stvarnost imali smo prigode vidjeti na mnogim izložbama, i u bogatoj reprezentativnoj monografiji posvećenoj autoru i njegovom opusu u kojem dominira izvanredna finoća kolora, istaknuta privlačnost mediteranskih motiva, veduta i prirode, teška i neumoljiva prolaznost vremena, kojega se sjećamo i po dobru ali i po zlu.
Na slikama Viktora Šerbua s različitim motivima nedvojbeno najprije opažamo, osjećamo zadivljenost , očaranost čovjeka ljepotom prirode, žena, arhitekture, koju autor iskazuje gestom i bojom, trudeći se sačuvati taj kristalno jasan, trenutak trenutne nepromjenljivosti na svojim slikama, za neko drugo vrijeme, za vrijeme koje će doći.
Opus Viktora Šerbua obiman je i lijep ( osobno smatram da umjetnost mora biti lijepa ), jedinstven u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
Ovom prigodom ne bih isticao možebitne uzore i utjecaje koji su formirali umjetnika, prisjetio bih se samo Šerbuova poznanstva s Kostom Strajnićem u vrijeme slikareve rane mladosti, naveo ali ne s imenima i prezimenima, profesore sa zagrebačke ALU na kojoj je slikar davno diplomirao i istaknuo nevjerojatan, nemjerljiv utjecaj koje emaniraju Dubrovnika i njegova okolina na umjetnike raznih vrsta, kroz motive, svjetlo i boju.
Cjelokupan opus dubrovačkog umjetnika, akademskog slikara Viktora Šerbua izniman je, produhovljen i senzibilan, optočen draguljima motiva prirode i proživljene povijesti s dominantnim dobro i precizno odmjerenim živahnim i na momente ipak, neukrotivim, nezadrživim bljeskom kolora.
